(VIDEO) General Ljubo Ćesić Rojs: “Ostajem vjeran domovini, hrvatskom narodu i Tuđmanu i Šušku do groba”

(VIDEO) General Ljubo Ćesić Rojs: “Ostajem vjeran domovini, hrvatskom narodu i Tuđmanu i Šušku do groba”

Umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs, najodaniji general prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana odgovorio je na prozivke i na jednu neupućenost hrvatskog vojnika, pripadnika 7. gardijske brigade “PUMA” koji je pokušao demantirati riječi slavnog generala Hrvatske vojske rekavši da on nije zarobio doktora Igora Torbicu u Kninu.

Podsjetimo, na izjavu generala Ljube Ćesića Rojsa da je u operaciji Oluja zarobio doktora Igora Torbicu u bolnici u Kninu reagirao je na maxportalu pripadnik 7. gardijske Tihomir Buden iz Varaždina, zapovjednik voda II. satnije, I. bojne 7. gardijske brigade rekavši, da je to jedna velika laž te da je on sa svojim vodom prvi ušao u bolnicu gdje ga je doktor Torbica sa svojim osobljem dočekao na ulazu i predao mu bolnicu. Ubrzo mu je stigao odgovor umirovljenog generala Hrvatske vojske Ljube Ćesića Rojsa.

Njegov odgovor možete pogledati u video poruci u priloženom linku.

Podsjetimo, general Rojs je za N1 rekao da je među prvima ušao u Knin, osobno s generalima Ademijem i Koradeom, te kako on voli emotivno kazati, u 10 je zaplakao, poljubio hrvatsku zemlju te da ga posebno kninska tvrđava veže uz to vrijeme. Ne možemo u Glini slaviti 5. kad tad još nismo ni metar krenuli prema Glini.”

“Osobno sam zarobio dr. Torbicu, još 100-tinjak civila predali smo kanadskom bataljunu. Došli su pripadnici UNPROFOR-a i nikome nije falila niti dlaka. Sve je bilo profesionalno”, rekao je Rojs.

“Ušli smo u Knin možda dan prije nego smo očekivali. 4. navečer Knin je bio gotov. Da smo opružili korak, možda bi četvrtog ušli. Tuđman i Šušak su zapovjedili da nekoga general Gotovina pošalje u Knin da se ne dogodi odmazda”, dodao je Rojs.

Tuđman je prvi put došao 6. kolovoza na kninsku tvrđavu. 1997. su bili bolesni i Šušak i Tuđman, nismo mogli raditi proslavu. Ministar Šušak je umro 1998. “Ostajem vjeran domovini, hrvatskom narodu i Tuđmanu i Šušku do groba”, kazao je Rojs za N1.

Ovo je prava istina generala Rojsa koju poneki žele iskriviti ili prikazati neistinom. Svakom na savjest, ali na kraju neka bude kako je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman želio.

Ljubo Ćesić Rojs po mnogima je jedan od najvažnijih sudionika akcije Oluja. Tada sa činom brigadira, bio je glavna spona između hrvatskih snaga, pripadnika Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, odnosno zapovjednika, general-pukovnika Ante Gotovine, s ratnim ministrom obrane Gojkom Šuškom te predsjednikom i vrhovnim zapovjednikom, dr. Franjom Tuđmanom, ali i jedan od najzaslužnijih za rijetko viđene inženjerijske pothvate na vrhu tamošnjih planina. Poslije te akcije je dobio i čin ratnog general-bojnika.

Govor Franje Tuđmana pri dolasku Vlaka slobode u Knin, 26. kolovoza 1995.

Prva kompozicija koja je, ne bez razloga, nazvana “Vlakom slobode” je 26. kolovoza 1995. ponovno povezala Hrvatsku i izazvala slavljeničko oduševljenje na putu od Zagreba preko Karlovca, Gospića i Knina do Splita. U tom povijesnom vlaku bili su predsjednik Republike doktor Franjo Tuđman, mnogi državni dužnosnici i stranački prvaci, prognanici te kulturni i javni djelatnici.

Na svim postajama predsjednik Tuđman podsjećao je na dane Domovinskog rata i uspješnu “Oluju” zagovarajući što brži povratak prognanika u svoje domove. U to je vrijeme Hrvatska brinula za 380 tisuća protjeranih građana. Tuđman je osudio i sve incidente te pozvao hrvatske ljude “da se ne osvećuju i da ne uništavaju kuće Srba koji su otišli”.

Osobito je svečan bio doček “Vlaka slobode” u kraljevskom gradu Kninu na čijoj se tvrđi od 5. kolovoza vijorio hrvatski barjak. Goste su pozdravili vojnici Četvrte i Sedme brigade koji su svojim udarom na Knin zauvijek srušili četničku fatamorganu o Velikoj Srbiji. Oslobađanje Knina Tuđman je ocijenio kao “stvaranje temelja za samostalnu i nezavisnu suverenu Hrvatsku za buduća stoljeća”.

Hrvatice i Hrvati, draga hrvatska mladeži, hrvatski vojnici, dragi Kninjani onoliko koliko vas je ovdje ostalo i koliko ste se vratili i svi vaši gosti koji su se okupili danas. Zaista, na ovaj dan koji možemo prihvatiti ovo što je rekao general Čermak, da ga možemo nazvati danom završetka hrvatskog povijesnog križa. Obično sudionici povijesnih događaja i nisu svjesni dalekosežnosti zbivanja u kojima sudjeluju. Ovo što smo mi danas učinili dovevši ovaj “Vlak slobode” iz Zagreba glavnog grada svih Hrvata u Knin, kraljevski hrvatski grad, na putu za Split u hrvatsku Dalmaciju postojbinu hrvatske državnosti, ovo nije ni izdaleka tek otvaranje željezničke pruge, ovo nije tek oslobađanje ovih do sada okupiranih područja. Ovo je stvaranje temelja za samostalnu i nezavisnu suverenu Hrvatsku državu, za buduća stoljeća.

Tako dugo dok su bili u Kninu, dok je Knin bio pod okupacijom, tako dugo budućnost Hrvatske države nije bila sigurna, a od “Oluje”, od ovih naših dana ona jeste. Nikada više i nitko je neće moći ugroziti. Knin je bio, ne samo prijestolnica hrvatskog kralja Zvonimira, Knin je bio glavni grad Kraljevine Hrvatske i onda kada nismo imali više vladara i svoje narodne krvi, sve do 1522. godine dok ga nisu osvojili turski osmanlijski osvajaci i dok zajedno s njima nisu došli i oni koji su do jučer bili u tom našem hrvatskom Kninu. Ali danas, to je hrvatski Knin i nikada više nema povratka na ono što je bilo, da nam usred Hrvatske šire rak koji je razarao hrvatsko nacionalno biće, koji nije dopuštao da hrvatski narod bude zaista sam svoj na svome, da Hrvatska bude jednom sposobna za samostalan i suveren život pod kapom nebeskom u svjetskoj zajednici suverenih naroda.

Preostaje na hrvatskim povjesničarima da danas u slobodnoj i suverenoj Hrvatskoj objasne kako je to taj Knin postao jazbina četnickog antihrvatstva. Taj Knin koji je znači kao što rekoh bio glavni grad Hrvatske do 1522. godine, taj Knin u kome je sve do usprkos tome što su pravoslavnom pučanstvu davane koje-kakve olakšice od turskih vremena, pa austrijskih, pa mađarskih, pa se množilo, ali ipak sve do kraja prvog svjetskog rata u Kninu je bila dvostruka većina hrvatskog pučanstva. U vrijeme ujedinjenja Hrvatske sa Srbijom u bivšu jugoslavensku zajednicu u Kninu je prema popisu pučanstva iz 1910. godine bilo 68% hrvatskog pučanstva, a 32% srpskog, pravoslavnog.

A sada, 1991. godine bilo je svega 14% hrvatskog pučanstva tu usred hrvatske zemlje, a 86% srpskog.

Trebat će ispitati i objasniti i hrvatskim ljudima i svijetu zašto je to Knin postao četnicka jazbina i zašto su, ne samo napustili Knin, nego onda poveli sa sobom i sve ono što je bilo vezano za velikosrpsku ideju, za ideju prikljućenja ovih hrvatskih krajeva ili velikosrpskoj Jugoslaviji ili samoj velikoj Srbiji. Ne znate možda vi mnogi mladi da je 41. godine kad se čitava bivša Jugoslavija raspala, da su u Kninu, kninski odvjetnik Niko Longo Novaković i pop Momčilo Djujić sastavili popis u ime sto srpskih intelektualaca i u ime sto tisuća Srba i zahtjevali, nudili se fašistićkoj Italiji da fašistićka Italija pripoji ovu kninsku krajinu i Dalmaciju Italiji. Vi ne znate i to da su ovdje iz Knina, kada su hrvatski komunisti, pa i oni srpski koji su bili u komunističkom pokretu poveli antifašističku borbu, da su ti kninjani koje sam spomenuo tu u Otricu, 11. kolovoza 41. potpisali sporazum sa Talijanima protiv nezavisne države Hrvatske, a sa fašističkom Italijom za borbu protiv hrvatstva.

Prema tome, šta je to bilo povijesno da je Knin bio takav užas antihrvatski koji ih je doveo do toga da i 90-te započnu borbu protiv samostalne, demokratske Hrvatske, ali evo koji ih je doveo i do toga da neslavno nestanu iz Knina i iz ovih krajeva kao da ih nikada nije ni bilo.

Ali da bismo to postigli draga hrvatska bračo i sestre morali smo ujediniti razjedinjeno hrvatstvo, morali smo prikupiti svu hrvatsku pamet, a odbaciti svu hrvatsku glupost, morali smo stvoriti svoju hrvatsku vojsku, svoju hrvatsku oružanu silu s kojom smo bili kadri da ih pobijedimo i da svijet uvjerimo i da mu dokažemo da smo kadri da svoju zemlju očuvamo i da njome vladamo.

Ovdje u Kninu stvarali su svoju srpsku državu da je ujedine sa onim bosanskim Srbima i sa Srbijom i njihovom Jugoslavijom. Ovdje u Kninu govorili su da imaju tri srpska mora, ovdje u Kninu spremali su se za dugotrajno ratovanje, kovali su svoje novce, a onda pod snagom hrvatske vojske, pod mudrošću naših odluka i našeg vodstva nestalo ih je za dva, tri dana.

Kao što rekoh, nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize niti gače.

Već sam danas rekao, da nas je taj pothvat “Oluje” i prije toga hrvatskog ljeta 95-tog tu u bosanskom zaleđu mnogo koštao, milijardu kuna. Rekao sam, međutim da smo zaplijenili i zarobili njihovog naoružanja, ratne tehnike i svega onoga u tvornicama što je dvostruko vrednije.

Ali, treba spomenuti i ovo, to oslobođenje Knina i središnjih hrvatskih krajeva odavde pa do Zagreb, 28 kilometara od Zagreba su bili.

To smo morali platiti i krvlju. U toj operaciji izgubili su živote oko 200 hrvatskih ljudi i više od tisuću hrvatskih vojnika i civila bilo je ranjeno. Prema tome, nisu samo bježali, pokušali su pružati otpor, i njih je poginulo više nego li tri puta naših ljudi. Ali, to je znak da ćemo znati cijeniti to što smo izvojevali i pod cijenu hrvatske krvi i nikom više nikada nećemo dopustiti da nam ugrozi ovu našu slobodu, ovu našu demokraciju, ovu našu lijepu Hrvatsku zemlju u kojoj mora biti mjesta, ne samo za sve hrvatske ljude ovdje, nego u kojoj moraju naći svoje mjesto i svi oni izgnani Hrvati iz Hrvatske koje sam u Gospiću pozvao da se vraćaju. A, razumije se, od plodnih kotara pa do svih ovih krajeva koje smo oslobodili ima mjesta za sve naše ljude i slavit će naš narod tu svoju slobodu i izgradit će tu svoju Hrvatsku za koju je palo od Zvonimirovih vremena pa do danas premnogo hrvatskih ljudi, za koju je prepatilo premnogo hrvatskih sinova i u tamnicama i Venecije i Beča i Pešte i Beograda. I iz sve te hrvatske povijesti znali smo izvući pouke da bismo došli evo do ovog današnjeg dana slobode koji je zaista kraj na hrvatski križ, jer ono što nam je preostalo Vukovar, hrvatski simbol, istočna Slavonija i Baranja, to je na istoku Hrvatske zemlje, Hrvatska zemlja je sada jača, ne samo jača, nego potpuno učvršćena sa oslobođenim Kninom i ovim središnjim hrvatskim krajevima. I taj preostatak oslobodit ćemo ako bog da uz pomoć međunarodne zajednice na miran način bez žrtava, a ako to neće biti moguće onda sa svojom silom.

A, vas draga hrvatska braćo i sestre pozivam da sada prionemo na to da taj Knin oživi zaista, da ga naselimo, napućimo i ne samo Knin, nego i Benkovac, i Obrovac, i sva mjesta do Plitvičkih jezera i do Siska, čitavu Hrvatsku moramo oživjeti, čitavu Hrvatsku moramo početi izgrađivati da ona bude zemlja na koju se može ponositi svaki Hrvat, kao što to već danas može, ali i zemlja bogatstva i sreće svih hrvatskih ljudi. Neka je vječna slava svim onim hrvatskim junacima i vitezovima koji su dali svoje živote za to da bi danas hrvatski barjak mogao biti na Zvonimirovoj tvrđavi, da bi Hrvatska mogla imati sigurnu budućnost. I neka nam vječno živi jedina nam Hrvatska.

Autor/ Totalno/ Foto i video: Božidar Bebek

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI