U zagrebačkom naselju Remete u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije, tijelovskom procesijom proslavljena svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove
Svega sat vremena hoda od samog središta Zagreba u smjeru sjeveroistoka, nalazi se crkva Uznesenja Marijina, poznatija kao crkva Majke Božje Remetske, koju je hrvatski narod počastio nazivom Zagovornica Hrvatske najvjernija Majka presveta Djevica Remetska (Advocata Croatiae Fidelissima Mater Sanctissima Virgo Remetensis).
Kod karmelićana u župnoj crkvi – svetištu Majke Božje Remetske u zagrebačkom kvartu Remete, župljani su svečanim misnim slavljem i tijelovskom procesijom proslavili svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove, a svetu Misu i procesiju predvodio je župnik o. Antonio-Mario Čirko.
Prva Tijelovska procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a taj se običaj u 14. stoljeću proširio po mnogim katoličkim zemljama.
Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela Svete mise – pretvorbe kruha u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik ugledao u kaležu pravu svježu krv.
Blagdan koji nazivamo Tijelovo svetkovina je Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se u četvrtak po blagdanu Presvetog Trojstva. Blagdan Tijelovo uvodi se u Njemačkoj još 1253. godine, a papa Urban IV. uvodi 1264. taj blagdan za cijelu Crkvu. U većim zemljama vjernici već u 14. stoljeću oduševljeno prihvaćaju Tijelovsku procesiju u kojoj se Presveto nosi u pokaznici. Prva Tijelovska procesija dogodila se u Kölnu u razmaku od 1274. i 1279. godine. Inače, štovanje Presvetog oltarskog sakramenta razvilo se još u 12. stoljeću.
Već sv. Ciprijan među prvima govori o euharistijskom čudu u kojemu se i na vidljiv način događa promjena hostije u Kristovo tijelo (u pravo meso) i vina u Kristovu krv (u doslovnom smislu). Kroz povijest je bilo nekoliko takvih čuda. Najpoznatije je čudo u Bolseni koje je utjecalo na porast pobožnosti vjernika prema euharistiji.
Ta pobožnost i to čudo bili su razlozi i povod da je Crkva 1264. godine ustanovila svetkovinu Tijelova. Od poznatih sličnih čuda dovoljno je spomenuto ona u Sijeni (1330. i 1730.), kao i ona u Lancianu (prvi put u 8. stoljeću i drugi put 1273.). Kod nas je poznat relikvijar predragocjene krvi Kristove koji se čuva u Ludbregu. Zajedničko svim euharistijskim čudima je to da se za vrijeme mise, nakon što svećenik izgovori Isusove riječi upućene apostolima na Posljednjoj večeri, hostija (kruh) i na vidljiv način pretvori u pravo meso, a vino u pravu krv Kristovu.
Opisi tih čuda govore uglavnom o sumnji nazočnih vjernika ili samoga svećenika koji služi misu u istinitost Isusovih riječi da je kruh doista njegovo tijelo i da je vino doista njegova krv.
Autor/ Totalno/ Foto: Šime Lugarov