“Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije” U Zagrebačkim Remetama brojni vjernici proslavili Blagdan Velike Gospe

“Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije” U Zagrebačkim Remetama brojni vjernici proslavili Blagdan Velike Gospe

Euharistijsko slavlje na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije u svetištu Majke Božje Remetske u srijedu 15. kolovoza u zajedništvu s dvadesetak svećenika predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.

Riječ pozdrava hodočasnicima i predvoditelju slavlja uputio je provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa o. Srećko Rimac.

biskup Šaško rekao je kako smo „i ove godine ispunjena srca došli k svojoj nebeskoj Majci u Remete. Došli smo jer znamo i osjećamo novi polet i ohrabrenje, potvrdu dara što vjerujemo u Radosnu vijest. Ovdje nismo da bismo propitivali, objašnjavali, izvješćivali, nego da bismo se radovali, zahvaljivali i slavili, jer u ovome slavlju pred nama sjaji put kroz tamu trpljenja i pitanja kojima smo zaokupljeni i pritisnuti, te nam ono dopušta razmatrati i živjeti Ljepotu neba u svjetlu koje dolazi od ‘Žene zaodjevene suncem’”.

Na početku homilije biskup Šaško posvijestio je da „Otajstvo koje slavimo potvrđuje da se početni Božji naum, u kojemu su čovjek i svijet stvoreni iz ljubavi, ostvaruje, jer je Bog veći od našega grijeha, jer je u Kristu pobijedio smrt, zadnjega neprijatelja koji u nas i oko nas unosi nemir, gorčinu, nesigurnost i tugu. Dok vjerom živimo istinu Kristova i svoga uskrsnuća, darovana nam je Marija, uznesena na nebo dušom i tijelom, snagom slave kojom je proslavljen Isus. Marija na nebo uznesena je objava preobrazbe svijeta; u Njoj gledamo ono što ćemo biti i u tome odražaju čitamo smisao doživljaja i događaja koji – u prolaznosti života – toliko puta djeluju bez smisla, poput uvrjede našemu postojanju i ljudskosti”.

Osvrćući se na Marijin Hvalospjev naglasio je kako ju „prožima osjećaj nedostatnosti, nesigurnosti da ne iznevjeri Gospodina, ali je radosna kada osjeti ohrabrenje, Božju blizinu i puna je pouzdanja, dok joj u ušima odjekuju riječi da Bogu ništa nije nemoguće. Zbog toga je – kao prva proslavljena – Marija i slika Crkve koja ostvaruje riječi: Odsad će me svi naraštaji zvati blaženom”.

U nastavku homilije biskup Šaško posebno se usredotočio na dvije misli. Govoreći o besmrtnosti, to jest o vječnosti, naglasio je, kako je Uznesenje slavlje ljudskosti. „To može nekoga iznenaditi, ali danas slavimo pobjedu koja je povezana s tjelesnošću, s materijom. Poput Kristova uzašašća, i Marijino uznesenje potvrđuje da tvarnost, materija, stvorena od Boga, ima svrhu povratka k Bogu i preobrazbe u Njemu. I premda je ovo slavlje slavlje ljudskosti, ono je poglavito slavlje naše pripadnosti nebu, jer u nama budi odjek naše upućenosti na vječnost, jer po Božjemu Duhu koji nam je da, po Božjoj slici u sebi znamo da smo stvoreni za besmrtnost”.

Druga pak je misao vezana uz slobodu. Ovo je svetkovina ljudske slobode; ovo je proslava žene vjernice koja je čuvala i otvarala prostor slobode svakomu tko ju je od Boga tražio. Nije stoga iznenađujuće da je naš hrvatski narod, kao i drugi narodi u čežnji za slobodom, ostao privržen Majci Božjoj. Sloboda i Marija su nerazdruživi, rekao je propovjednik, te nastavio: „Zato je i danas važno moliti za slobodu i čuvati slobodu, promicati ju u društvu, jer je uistinu tužno vidjeti kako se guši sloboda savjesti ljudi koji su na neki način podređeni; tužno je slušati kako se ucjenjuje i kupuje tuđa pristranost; kako se prodaje sloboda za sitne povlastice.

Tužno je vidjeti da ljudi kojima je povjerena odgovornost za hrvatsku domovinu i društvo u strahu strepe i povijaju se pred prijetnjama trenutnih moćnika”. Biskup je posvijestio da tamo gdje u svojoj slobodi nismo dali prostora Bogu, čovjek je ostavljen u tjeskobi prolaznosti. „Više ne vidi da je stvoren za vječnost. Ovo je svetkovina otajstva života koji se može razumjeti samo u svjetlu vječnosti. Blažena Djevica Marija je ime vječnosti na zemlji. Ona upućuje na obrat u kojemu su raspršeni oholi, zbačeni silni, a bogati ostavljeni u tužnoj praznini. To vidi pogled koji daruje Remetska Majka Božja, jer spaja našu pozvanost na vječnost i slobodu”.

Velika Gospa je blagdan kad se katolički vjernici prisjećaju dogme svoje vjere: da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.

Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.

Majku Božju Blaženu Djevicu Mariju katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu na početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili, Bog nije čovjeka ostavio bez nade. Naime, nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu.

Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja. To je rušilačka, negativna, arogantna sila koja više ne skriva svoje nakane, kako je to bio slučaj kod zmije. To je simbol zla u svijetu, simbol sotone. Nasuprot zmaju drugi je znak: znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u odnosu na strahovitu silu zmaja, ona izmiče podvalama i njegovim nasrtajima pa pobjeđuje ljubav, dobrota i život. Upravo je to, kako smatraju katolički teolozi, Velika Gospa.

U Hrvatskoj je dugovječna tradicija štovanja Blažene Djevice Marije, a u teškim vremenima i nevoljama narod ju je molio za pomoć. Pouzdavajući se u njezin nebeski zagovor častili su je iz zahvalnosti kao “kraljicu Hrvata”. Kroz povijest zazivali su je i “fidelissima advocata Croatiae” (najvjernija odvjetnica Hrvata).

U Hrvatskoj je mnogo marijanskih svetišta, a među najpoznatija spadaju: Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, Svetište Majke Božje Trsatske na Trsatu, Svetište Gospe Sinjske u Sinju, Svetište Majke Božje Loretske u Arbanasima kod Zadra, Svetište Gospe od Zečeva u Ninu, Crkva Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama, Svetište Majke Božje Aljmaške u Aljmašu.

Autor/prigorski.hr/totalno.hr/Foto/Božidar Bebek
Galerija slika..

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI