Sanjin Baković: Godina 2024. biti će ključna za povratak Tomislava Karamarka
Bivši prvi potpredsjednik Vlade RH i bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko nalazi se na čekanju kod aktualnog predsjednika Vlade RH i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića od lipnja 2016. godine.
Tomislav Karamarko čist je već dvije godine ispred pravosudnih tijela u Republici Hrvatskoj nakon što je Upravni sud u Zagrebu 24.veljače 2021. godine poništio odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Republike Hrvatske, a Andrej Plenković u vremenskom intervalu 2016. – 2023. uspio je postati najdugovječnijim hrvatskim premijerom nakon Ivo Sanadera.
Promatrajući pasivno aktualnu političku situaciju u RH mišljenja sam da od aktualnih saborskih zastupnika iz opozicije ne postoji lider koji može sam pobijediti Andreja Plenkovića u utrci za treći mandat. Andrej Plenković može postati bivši jedino ako ne prikupi dovoljan broj mandata sa aktualnim koalicijskim partnerima, a poslije cijela trenutna oporba sastavi vlast kao u Sloveniji kada sruše Janeza Janšu ili da na desnici podrže HDZ-a, ali uvjetuju odlazak Andreja Plenkovića.
Krucijalne tematike poput iseljavanja, korupcije, poskupljenja energenata i živežnih namirnica, kao i visoke stope inflacije nalaziti će se u drugom planu iako će ih opozicija nastojati nametnuti u prvi plan, a pozicija će u prvom planu putem mainstream medija nametnuti globalne teme poput rata u Ukrajini, uvođenja eura, Schengena, izgradnje Pelješkog mosta putem sredstava iz EU fondova i povećanje minimalca u RH koji paralelno raste na europskoj razini i izjednačava se polako među zemljama srednje i istočne Europe prema obrascu iz Brisela.
U suštini sve će to biti tematike koje će se pokušati nametnuti u svrhu zadržavanja jednakog broja glasova pozicije ili povećanja novog broja glasova opozicije u retoričkim nadmetanjima koje su dovele do pasivnosti velikog broja birača i niske izlaznosti, jer stječe se dojam da birači ništa ne mogu promijeniti, a ključne kadrovske politike i strategije donositi će zapadni i istočni centri moći.
S jedne strane, rat u Ukrajini prva je crta bojišnice i najbolji je globalni primjer sukoba zapadnih sila koje predvodi SAD, a slijede saveznici iz EU i GB sa istočnim silama koje predvodi Rusija na istoku Europe dok ih partneri ne osuđuju, već se drže po strani i pojačavaju gospodarsku suradnju. S druge strane, predsjednički izbori u Češkoj najbolji su pokazatelj druge crte bojišnice u istočnoj Europi demokratskim i mirnim putem, a ne silom putem NATO-ovog generala Pavela koji je u drugom krugu predsjedničkih izbora uspio pobijediti bivšeg češkog premijera Babiša s lijevog spektra bliskog mađarskom premijeru Viktor Orbanu koji održava dobre kontakte sa Moskvom, kao i sa bivšom američkom administracijom koju je predvodio Donald Trump.
Kako ne bi na starom kontinentu sukob između Zapada i Istoka eskalirao do nuklearnog rata potrebna je ravnoteža i prepoznavanje trenutka prekida vojnih operacija i opskrbljivanja oružjem. Drugim riječima, pitanje je trenutka kada će aktualna američka administracija koja više ne kontrolira Zastupnički dom koji su preuzeli Republikanci morati sjesti sa Moskvom za isti pregovarački stol i zaustaviti rat u Ukrajini. U konačnici i korona je trajala dvije godine do povratka gripe.
Svrsishodno navedenom, diljem EU godina 2024. biti će izborna ako u međuvremenu ne budu padale Vlade, a isto vrijedi i za Hrvatsku koja će imati europske, parlamentarne i predsjedničke izbore. U prenesenom značenju druga crta bojišnice nastaviti će se demokratskim putem između zapadnih i istočnih centara moći i u Hrvatskoj, a rat u Ukrajini iskristalizirao je nikad jasnije tko se nalazi na čijoj strani dok Viktor Orban iako ga svi osuđuju pokušava održati ravnotežu, jer održava kontakte sa Moskvom i bivšom američkom administracijom Donald Trumpa za čije vrijeme je vladao mir u svijetu. Svakome mora biti jasno da ne može ni avion letjeti ako nema oba krila, jer nema ravnotežu pa ne govori sumanuto niti Donald Trump da bi već bio u Moskvi i rat bi bio završen da je on predsjednik SAD-a.
Prema tome za očekivati je da će Andrej Plenković ići po treći mandat na nadolazećim parlamentarnim izborima na platformi saveznika iz EU i SAD kao osoba od povjerenja Brisela u slučaju da ga do izbora ne okrznu afere i dovedu do pada Vlade RH, ali postavlja se retoričko pitanje tko će u utrku na Pantovčak ispred zapadne platforme?
Nakon što je potrošena Kolinda Grabar Kitarović koja je stigla iz NATO-a na predsjedničku funkciju u RH kao i general Pavel u Češkoj u HDZ-u trenutno ne postoji niti jedan profiliran kadar blizak Andreju Plenkoviću koji je pobjeđivao u izbornim utakmicama na državnoj razini i da ima potporu zapadnih centara moći, ali postoji jedan kandidat koji će već pobjeđivao Zorana Milanovića i koji se prethodnih dana nalazio u SAD-u na Molitvenom doručku u Washingtonu, a vjerovali ili ne, riječ je o Tomislavu Karamarku.
Naime, u životu Tomislava Karamarka slučajnosti ne postoje pa tako nije slučajnost da se među političkim establishment-om na Molitvenom doručku u Washingtonu našao i bivši predsjednik HDZ-a i bivši prvi potpredsjednik Vlade RH Tomislav Karamarko na kojem je prisustvovao i aktualni američki predsjednik Joe Biden. U sklopu dvodnevnog posjeta SAD-a Tomislava Karamarka ugostio je James Jay Carafano potpredsjednik najjače zaklade u SAD pod nazivom The Heritage Foundation.
Međutim, za one koji ne znaju upravo je James Jay Carafano sudjelovao u tranzicijskom timu bivšeg američkog predsjednika Donald Trumpa, a sa Tomislavom Karamarkom surađuje od 2017. godine te su imali zajedničkih pet susreta u Zagrebu, Dubrovniku i Washingtonu. Supotpisnici su članka iz 2018. godine o važnosti LNG terminala na Krku za energetsku stabilnost Hrvatske, regije i Europe. Vidjeti Karamarka sretnog uz James Jay Carafana pandan je sreći na licu Viktor Orbana uz Donald Trumpa. Uostalom, ne treba zaboraviti da se Tomislav Karamarko još 2016. godine kao prvi potpredsjednik Vlade RH susreo sa posebnim izaslanikom State Departmenta Amosom J. Hochsteinom o LNG terminalu, a projekt na otoku Krku već tada je bio od obostranog interesa, kao i da su Zakon o LNG-u u Hrvatskom saboru tijekom 2018. godine progurali Karamarkovi kadrovi poput bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i bivšeg HDZ-ovog saborskog zastupnika generala Željka Glasnovića, jer tadašnji Zakon bez njih dvojice imao bi 75 do 151 glas što ne bi bilo dovoljno za progurati Plenkovićevoj većini u Hrvatskom saboru.
Sukladno analizi ne bi me iznenadilo da Tomislav Karamarko postane kandidat HDZ-a ispred SAD-a za Pantovčak u slučaju da Andrej Plenković prođe ispred Brisela u re-izboru za predsjednika Vlade RH, jer uzmimo u obzir da su EU i SAD u ovom trenutku saveznici na globalnoj razini u ratu protiv Rusije u Ukrajini, a Zapad će svakako istaknuti svojeg kandidata kao u Češkoj i biti će im važno vratiti Pantovčak od Zorana Milanovića koji sa svojim izjavama o Rusiji stoji uz Viktora Orbana, a ignorirao je posjet aktualne američke administracije u Zagrebu uoči gubitka Zastupničkog doma. Ujedno mišljenja sam da bi Tomislavu Karamarku odgovarala jedna izborna jedinica u utrci za Pantovčak jer bi karte bacio na domoljubne baze HDZ-a na putu prema pobjedi.
Budući da su izbori za Pantovčak na kraju izbornog ciklusa kao drugu alternativu za Tomislava Karamarka vidim kroz izborni proces na parlamentarnim izborima u slučaju da mu Andrej Plenković ponudi mjesto nositelja liste u IX. izbornoj jedinici gdje je bivši predsjednik HDZ-a demonstrirao vlastitu snagu s osvojenih 43.006 preferencijalnih glasova krajem 2015. godine. Usporedbe radi na drugom mjestu po broju prikupljenih preferencijalnih glasova bio je Božidar Kalmeta s osvojenih 11.190 preferencijalnih glasova. Tada bi Tomislav Karamarko djelovao poput osigurača u slučaju da Andrej Plenković ne uspije sastaviti Vladu RH po treći put, a HDZ ponovno preuzme Tomislav Karamarko, jer uvjeren sam da bi na desnici bilo saborskih zastupnika koji bi bivšeg predsjednika HDZ-a podržali za predsjednika Vlade RH.
Treća i posljednja alternativa bila bi čekati i dalje da prođu svi izborni ciklusi i ne uskočiti u vlak koji je krenuo sa Zapada prema istočnoj i srednjoj Europi u sklopu izbornih ciklusa, ali bojim se da bi za Tomislava Karamarka tada vrijeme prošlo u političkom smislu i iz tog razloga smatram da će 2024. godina biti ključna kod Karamarkovog povratka u visoku politiku, kao i njegov angažman u javnosti retorički i operativno, jer iza sebe ne nosi repove afera, a ima potporu SAD-a odnosno zapadnih centara moći. U konačnici stajališta sam da ga još dugo neće moći ignorirati niti Andrej Plenković, jer savezništvo EU – SAD iskočilo je u prvi plan na globalnoj razini, a izborni procesi svakim danom sve su bliži u Republici Hrvatskoj dok u SAD pušu već novi vjetrovi proizvedeni na Midterm izborima.
Piše: Sanjin Baković mag.ing.pp.tp./ Foto: Screenshot/ Ilustracija
Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala.