Rusija u BiH vodi rat drugim sredstvima?

Rusija u BiH vodi rat drugim sredstvima?

Dragan Čović i Milorad Dodik, šefovi HDZ-a BiH i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), najuspješnijih hrvatskih i srpskih stranaka u Bosni i Hercegovini po malverzacijama, optužbama te suradnji s ruskim mafijaškim obavještajnim agencijama izazvaju golemu pozornost europske i svjetske javnosti. Otvoreno simpatiziranje predstavnika Hrvata u BiH, lidera Hrvatskog narodnog sabora te političke stranke HDZ-a BiH Dragana Čovića koji stoji uz Dodika i kritizira i NATO, postavlja se pitanje da li su i hrvatski predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković obuhvaćeni sferom ‘ruskog utjecaja’, na Balkanu.

U Hrvatskoj, one koji ne prate pozorno politiku u BiH, čudi to kako predstavnik najjače hrvatske stranke u BiH surađuje i koalira s Dodikom, ruskim čovjekom koji godinama vlada Republikom Srpskom, iz koje je etnički očišćeno 150 tisuća Hrvata.

Svojim savezništvom sa Rusijom Milorad Dodik uspio je izboriti naklonost Rusije i za svojeg vjernog saveznika, predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića.

„Milorad Dodik vrlo jasno i javno govori da uživa podršku Rusije, zahvaljuje se toj podršci koju ima i ističe Rusiju kao prijatelja. Znači, Rusija se negdje opredjelila na jednu stranu, odnosno da podržava politiku koja dolazi iz RS-a, ali isto tako vidimo da je u tim odnosima podrške zapravo izvojevana i ta vrsta podške i za predsjednika HDZ-a Dragana Čovića“.

“Neuniformisane trupe“ odavno su u većoj ili manjoj mjeri pristune u Bosni Hercegovini, u raznim segmentima. Bosanskohercegovački istraživački portal Žurnal je pisao o nastojanjima Rusije da utiče na dešavanja u Bosni i Hercegovini inflitracijom u obavještajno-sigurnosni sistem, a ništa manje pažnje nije posvećen ni pridobijanju pojedinaca iz pravosudnog sistema, gdje je naročitu ulogu imala FSSP – “Federalna služba sudskih izvršitelja Vlade Ruske Federacije”, u suštini institucija sa paravonim djelovanjem kojim upravlja GRU (Glavna obavještajna uprava Rusije) i čije rukovodstvo imenuje lično Putin, što dovoljno kazuje o važnosti.

U ruskoj ambasadi u Sarajevu postoje timovi koji planiraju i provode svoje obavještajne metode, pri čemu je bitno naglasiti da su vojni ataše i njegovi pomoćnici u toj ambasadi pripadnici Ruske vojne obaještajne službe GRU. Ova služba je preuzela sve nadležnosti bivšeg KGB-a što podrazumijeva prisilu i kooptiranje, pa i subverziju. Stanoviti uticaj na ruske suradnike raznih profila imaju i obavještajne agencije iz Republike Srbije koje se često predstavljaju kao “produžena ruka” Moskve. ”, piše Žurnal.

Žurnal je pisao kako Rusija podržava Milorada Dodika i njegove secesionističke nakane, jer im, naročito zbog situacije oko Ukrajine, odgovara da drži „bure baruta“ na Balkanu. Dodiku se u tome posljednjih godina svesrdno pridružio i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović. Čović je među malobrojnim političatima koji nisu osudili rusku invaziju na Ukrajinu. Naravno, dobar dio „prljavog posla“ odrađuje predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. U suštini, Rusiji su Dodik, Čović i Vučić samo marionete putem kojih zaustavljaju NATO integracije BiH i njen prosperitet.

S druge strane brojni geopolitički i vojni analitičaru ukazuju da je sve što se dešava u Ukrajini najbolji pokazatelj da BiH treba što prije pristupiti NATO savezu.

‘CIA će nastaviti razmjenjivati ​​informacije s bosanskohercegovačkim obavještajnim službama’

Podsjetimo, Visoki dužnosnik Središnje američke obavještajne agencije CIA-e izrazio je podršku naporima Bosne i Hercegovine da se suoči sa sigurnosnim izazovima i rekao da će njegova agencija nastaviti podržavati bosanskohercegovačke institucije razmjenom informacija sa bosanskohercegovačkom obavještajnom agencijom OSA.

Ukrajina je posljednje upozorenje: Rusi su tu!

Rusi su tu, reći će danas brojni eksperti što svakodnevno uživo gostuju po televizijama i pričaju o nečemu što je postalo – očigledno. Da, Rusi su tu. I bili su tu.Skoro pet godina svog života potrošio sam na praćenje ruskog uticaja u Bosni i Hercegovini i regiji. Ismijavali su me, pisali viceve o meni, potcjenjivali moje priče o Rusima i njihovim operacijama. I nisu to radili samo “botovi”. Moje “ruske priče” nervirale su federalne i državne ministre, glasnogovornike partija, analitičare i, što je najtužnije, kolege novinare. Javno su po televizijama govorili da pretjerujem, da taj štetni ruski uticaj nije baš toliki, da mi se “priviđa”, piše Avdo Avdić u svojoj najnovijoj kolumni.

Danas, pak, ti kritičari postaju eksperti za štetni ruski uticaj, na televizijama analiziraju ukrajinsko pitanje, Sjeverni tok II, američke sankcije, ruske oligarhe… Sve ono, zapravo, o čemu je proteklih godina govorilo nekoliko novinara u BiH.

TAJNE OPERACIJE U BIH

Bio je 10. juni 2019. godine kada je tadašnji ruski ambasador u BiH Petr Ivancov došao na N1 da bi “uživo” rekao da nisam kredibilan, da pišem neistine, da sam izmislio priču o operaciji hrvatske SOA u BiH, da priče o Milanu Tegeltiji nisu relevantne i da Gordana Tadić s njim nije dogovarala ništa.

Tri godine kasnije, Milan Tegeltija je sa svojom (prvom) pratiljom na crnoj listi SAD-a, Gordana Tadić je razriješena dužnosti zbog montiranih istraga, hrvatski predsjednik Zoran Milanović otvoreno podržava Rusiju, a sin najbitnijeg Putinovog obavještajca Nikolaia Patruševa, Dmitri Patrušev, javno govori kako je Hrvatska jedan od najbitnijih ruskih partnera u Evropskoj uniji i NATO-u.

Pet godina su ruske tajne operacije u Bosni i Hercegovini prikazivane kao borba protiv korupcije i korumpiranih lidera. Ali ako malo bolje pogledate, vidjet ćete ko je bio meta “antikorupcijskih” operacija. Zahvaljujući pravosuđu kojim je upravljao danas otvoreni rusofil Milan Tegeltija, procesuirana su četvorica ministara sigurnosti BiH (Fahrudin Radončić, Selmo Cikotić, Sadik Ahmetović i Dragan Mektić). Nijedan od njih nije bio miljenik ruskih ambasadora u BiH. Istovremeno je “antikorupcijski cunami” obuhvatio direktora OSA Osmana Mehmedagića, kojeg su, opet, nešto ranije Rusi “prokazali” kao izvor antiruske histerije. Uslijedio je, potom, atak na predsjednika Suda BiH – Ranka Debevca. Na kraju su se na udaru našli i članovi novog saziva Centralne izborne komisije BiH. I sve to uz saopćenja ruske ambasade u Sarajevu kako se tobože jedino oni ne miješaju u unutrašnje poslove BiH?!

Za to vrijeme lider HDZ-a BiH Dragan Čović je išao u goste jednoj od najbitnijih Putinovih saradnica Valentini Matvijenko, u ruskim medijima otvoreno pozivao na “širenje ruskog uticaja u BiH” i postao počasni akademik izvjesne ruske evropske akademije nauka i umjetnosti smještene u Beču.

Milorad Dodik je, pak, posjećivao Kremlj, ugošćavao čelnike paradržava Abhazije i Južne Osetije, sedmično razgovarao sa ruskim ambasadorima koji su, svaki put, na sjednicama PIC-a izdvajali mišljenje onda kada je trebalo osuditi antidejtonsko djelovanje udruženog Čovićevog i Dodikovog poduhvata. Iz domaćeg arsenala vrijedi izdvojiti redovitu pojavu laganih večera s teškim temama Dodika i ruskog ambasadora, nakon što se Milorad ukaže u Predsjedništvu BiH i sretne sa predstavnicima Zapada.

Dežurni analitičari, takozvani eksperti i većina medija su histerično izvještavali o “velikim korupcijskim” aferama, skrećući zapravo pogled sa procesa razvaljivanja BiH i stvaranja ruske “laktaške narodne republike” (LNR). Nisu, baš, smatrali “skandaloznim” ni ono Dodikovo mahanje Oslobođenjem, kao “listom koji, uz američku pomoć, piše o štetnom ruskom uticaju”.

Danas su Rusi i njihove operacije sveprisutni. I neka su. Ali lahko je vidjeti ono što je očigledno. I, obično onda kada opasnost postane očigledna – bude prekasno za reakciju.

Otkako je otišao Petr Ivancov, a funkciju ambasadora preuzeo Igor Kalabuhov, Rusi su u BiH skinuli rukavice. Rođeni Ukrajinac, Igor Kalabuhov počeo se javno obračunavati sa novinarima i diplomatama drugih država u BiH, otvoreno upozoravati i prijetiti. Ivancov nije imao potrebe za tim. Umjesto njega, pritiske na ruske “protivnike” je vršilo pravosuđe Milana Tegeltije. Slale su se anonimne prijave, nadležni tužitelji su hitno formirali predmete, a mediji su spremno čekali na ulazu u zgradu Tužilaštva BiH da svakog ko je iole imao uticaj da se odupre novoj “luhanjskoj narodnoj republici” označe kao – kriminalca.

Rusi su tu, reći će danas brojni eksperti što svakodnevno uživo gostuju po televizijama i pričaju o nečemu što je postalo – očigledno.

NEĆE RATOVATI, ALI RATUJU…

Da, Rusi su tu. I bili su tu. Bili su tu još od početka devedesetih, kada je Moskva u BiH slala dobrovoljce da pucaju po Sarajevu – oni najubojitiji ponijeli su i ordenje za to. Bili su i u Haagu da iznose ekspertize kako je Armija RBiH odgovorna za zločin na Markalama. Da, tu su već dugo. I sve su agresivniji. Političko i analitičko Sarajevo nisu razbudile moskovske akcije iz 2008. u Gruziji, kada su nastale paradržave Južna Osetija i Abhazija. Ni ruska aneksija Krima iz 2014. godine nije davala jasne signale “političkom i analitičkom” Sarajevu da bi u BiH, umjesto Luhanjske narodne republike, mogla nastati laktaška narodna republika.

Čini mi se da je posljednja kriza u Ukrajini mnogima otvorila oči. Izvor problema je identificiran. No, sada je pitanje kako riješiti taj problem. Amerika, poručit će njen predsjednik Joe Biden, neće ratovati protiv Rusije. Neće ni Evropska unija. U Ukrajini će ratovati Ukrajinci. Ustvari, oni ratuju već osam godina. Sada su samo reflektori upaljeni. Nemojmo živjeti u zabludi, niko neće ratovati ni za Bosnu i Hercegovinu. Niko, osim Bosanaca i Hercegovaca koji nemaju “rezervne položaje”. Ali šta može biti problem? Korupcija. Ona ubija patriotizam. I daje “neprijatelju” prostor za djelovanje, napisao je poznati istraživački novinar i bosanskohercegovački kolumnist Avdo Avdić za portal Oslobođenje.

Kronologija događanja u BiH da se shvati Ruski utjecaj

Američko veleposlanstvo u Bosni i Hercegovini upozorilo je kako ni jedna “treća strana” nema pravo miješati se u donošenje odluka te zemlje pa tako ni o tome hoće li ona postati članicom NATO-a. U poruci na Twitter po nalogu američkog veleposlanstva, koja je jasan komentar na krizu u Ukrajini te na nastojanja Rusije da drugim državama diktira hoće li se opredijeliti za članstvo u Sjevernoatlantskom savezu, istaknuto je kako SAD najodlučnije podupire suverenitet BiH i pravo te zemlje da samostalno donosi odluke o svojoj budućnosti.

“Predanost SAD-a suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH je čelična. Ni jedna treća strana nema pravo glasa u sigurnosnim aranžmanima između NATO-a i suverenih zemalja”, stoji u poruci.

Aspiracije Ukrajine da postane članicom NATO-a postale su izlikom Rusiji za invaziju na tu zemlju a Moskva je ranije iskazala otvoreno protivljenje planovima BiH da također postane članicom NATO-a. Članstvo u NATO-u cilj je koji je definiran vanjskopolitičkom strategijom koju je usvojilo Predsjedništvo BiH kao i zakonom o obrani te zemlje a BiH je sada u statusu zemlje koja ima odobren Akcijski plan za članstvo (MAP) no nije naznačen rok u kojemu bi ona mogla postati punopravnom članicom Alijanse.

Europska unija pojačat će svoje vojne kapacitete spremne za eventualnu intervenciju u Bosni i Hercegovini i ta činjenica pomoći će održanju integriteta i stabilnosti te države. Europska unija je vojnu misiju u BiH, sa zadaćom osiguranja provedbe Daytonskog sporazuma, preuzela od NATO-a 2004. i tada je u toj zemlji bilo raspoređeno oko sedam tisuća vojnika, da bi taj broj potkraj prošle godine bio sveden na oko 600 uglavnom lako naoružanih pripadnika koji bi se, u slučaju eskalacije krize, oslanjali na potporu stalne pričuve, uključujući tu i angažiranje snaga NATO-a temeljem sporazuma Berlin Plus. Rezolucijom je izražena uznemirenost zbog mogućih neustavnih i secesionističkih postupaka srpskog člana predsjedništva BiH, Milorada Dodika, koji ugrožavaju mirovni sporazum iz Daytona, a time i mir u cijeloj regiji pa je stoga potrebno “održavati prikladnu sposobnost jačanja udaljenog djelovanja radi omogućavanja brze reakcije u slučaju da se sigurnosna situacija pogorša”.

Vijeće sigurnosti UN u studenome 2021. je jednoglasno produžilo mandat EUFOR-a za još godinu dana, a Europski je parlament svojom rezolucijom o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike od 22. veljače ove godine istaknuo kako ta misija još uvijek ima ključnu ulogu za sigurnost i stabilnost BiH i regije.

EUFOR raspoređuje dodatnih 500 vojnika u BiH

EUFOR će pojačati svoje prisustvo u zemlji za 500 dodatnih vojnika, što je preventivna mjera podrške bosanskohercegovačkim partnerima u osiguranju sigurnosti, objavila je u četvrtak vojna misija EU-a u Bosni i Hercegovini, piše Hina.

“Međunarodno pogoršanje sigurnosne situacije ima potencijal za širenje nestabilnosti u Bosnu i Hercegovinu”, navodi se u priopćenju.

EUFOR se time referirao na rusku invaziju Ukrajine koja je započela u četvrtak. EUFOR je uspostavljen 2004. kako bi nadgledao implementaciju Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je 1995. okončan rat u BiH. U misiji sudjeluje oko 3500 vojnika, od kojih je 600 trenutno raspoređeno u zemlji. Nakon što pristignu nove postrojbe u BiH će biti stacionirano ukupno do 1100 vojnika u sklopu EUFOR-a.

Vrhbosanski nadbiskup Vukšić upozorio je kako je stanje u BiH već dugo ozbiljno te zahtijeva poduzimaje hitnih mjera kako bi se stabiliziralo, a međunarodna zajednica mora preuzeti svoj dio odgovornosti za tu zadaću.

“Sigurno je to da se zvecka oružjem, što bi moglo ugroziti mir i zato postoji razlog za zabrinutost”, kazao je nadbiskup Vukšić.

Predsjednik vanjskopolitičkog odbora Bundestaga Michael Roth, istaknuti član njemačkog SPD-a i bivši ministar za Europu u vladi Angele Merkel, upozorio je, reagirajući na rusku agresiju na Ukrajinu, kako to može imati ozbiljne posljedice ne samo na istoku Europe nego i na Balkanu, gdje je niz država suočen s nestabilnošću i različitim prijetnjama.

“(Vladimir) Putin ne samo da ratuje protiv Ukrajine, već dovodi u pitanje pravo na postojanje istočnoeuropskih država. To također torpedira europsku perspektivu zapadnog Balkana”, upozorio je Roth ističući kako je Europska unija sada na kušnji dokazivanja svoje vjerodostojnosti i održavanja davno danih obećanja.

Pojasnio je kako bi stoga morale biti riješene dvojbe o pristupanju Albanije i Sjeverne Makedonije Uniji te je pozvao Bugarsku da prestane blokirati taj proces.

Za Kosovo je predložio što bržu viznu liberalizaciju, a u odnosu na BiH upozorio je na separatističke tendencije koje prijete opstanku te zemlje, čime je očevidno aludirao na politiku koju vodi srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

On uz otvorenu potporu Rusije već mjesecima najavljuje i poduzima konkretne korake koji bi vodili ka izdvajanju Republike Srpske iz ustavno-pravnog poretka BiH. Rusija također pruža potporu Dodiku u osporavanju mandata visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schmidta. “Treba zaustaviti separatiste u Bosni i Hercegovini”, poručio je Roth.

Reakcija političara u BiH na ukrajinsku krizu u petak gotovo da i nije bilo, uz iznimku objave Dušanke Majkić, visoke dužnosnice Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika i zastupnice u parlamentu BiH, koja je na Twitteru poručila kako bi u toj zemlji morali uzeti ozbiljno rusko protivljenje njenom mogućem članstvu u NATO-u. Ruski ministar Sergej Lavrov je tijekom posljednjeg posjeta BiH u prosincu 2020. otvoreno kazao kako se Moskva protivi članstvu BiH u NATO-u, odnosno kako podupire stajališta dužnosnika bosanskih Srba da BiH treba ostati vojno neutralna. Zbog tog stajališta, koje je protumačeno kao otvoreno miješanje u unutarnje poslove BiH, članovi Predsjedništva Željko Komšić i Šefik Džaferović tada su odbili susret s Lavrovim u Sarajevu, što se pretvorilo u diplomatski skandal bez presedana. Komšić i Džaferović rusku su agresiju na Ukrajinu osudili najoštrijim riječima, dok je Dodik krajnje oprezno komentirao ukrajinsku krizu, a niti jednom rječju nije osudio postupke Moskve.

Rusko veleposlanstvo u Bosni i Hercegovini na svom službenom Facebook profilu ustvrdilo je da nikakve invazije na Ukrajinu nema i optužilo SAD da destabilizira BiH i priprema za nju scenarij nalik ukrajinskom te je optužilo Washington da pokušava “genetski uništiti Ruse”. Rusko veleposlanstvo uobičajeno funkcionira postavljajući priopćenja na svojoj mrežnoj stranici no u nedjelju je na Facebook profilu s njihovim logom osvanula objava u kojoj se pokušava obračunati s porukom koja je u subotu objavljena na Instagramu veleposlanstva SAD. U toj američkoj objavi su citirani ruski dužnosnici koji prije agresije na Ukrajinu tvrde da napada neće biti i da Zapad širi lažnu propagandu kada na to upozorava. “Lagali su”, zaključak je poruke u kojoj su citirane obmanjujuće izjave osoba poput šefa ruske diplomacije Sergeja Lavrova, Putinovog glasnogovornika Dimitrija Peskova i Anatolija Antonova, ruskog veleposlanika u Washingtonu. Objava te poruke silno je razljutila ruske diplomate u Sarajevu te su odgovorili ponovo zanijekavši da je u tijeku invazija na Ukrajinu. “Kao i obično, lažu sami Amerikanci. Jer nema invazije. Umjesto toga postoji specijalna vojna operacija radi demilitarizacije i denacifikacije ukrajinskog režima”, ponovili su na Faceboooku poruku iz Putinovog propagandnog govora kojim je on opravdavao napad Rusije na Ukrajinu. Na FB stranici ruskog veleposlanstva optužuje se Amerikance da su oni militarizirali Ukrajinu “pumpajući kriminalne bande oružjem”. Rusko veleposlanstvo uvrstilo je i bizarne optužbe da su SAD “natrpale Ukrajinu biolaboratorijima, koji su – vrlo moguće – korišteni za proučavanje metoda za uništavanje ruskog naroda na genetskoj razini”. Ne navode gdje se nalaze ti navodni laboratoriji i što se u njima zbiva. Rusko veleposlanstvo u BiH u svojim je objavama neizravno sugeriralo i to da SAD zapravo priprema za BiH scenarij nalik ukrajinskom te da zapravo potkopava EU kao strateškog rivala. “Upravo Washington je taj koji zapravo ometa dijalog unutar BiH, postavlja konstitutivne narode jedne protiv drugih i protivi se ukidanju anakronog vanjskog protektorata koji predstavlja Ured visokog predstavnika. U isto vrijeme on takvu Bosnu i Hercegovinu ‘pažljivo’ gura u Europsku uniju kako bi je, poput Kosova, iskoristio kao ‘fitilj’ protiv svog geopolitičkog protivnika odnosno EU. To je istina, iako u svjetlu trenutne imaginarne solidarnosti između Amerike i Eirope ‘po ukrajinskom slučaju’ takva izjava može izgledati pretjerano. Ali doći će trenutak istine”, poruka je iz ruskog veleposlanstva. SAD “nije ‘dokazani prijatelj’, već iskusni predator, koji će, inače, bez oklijevanja prepustiti svog saveznika sudbini ako mu se prikliješti rep”, navodi se u zaključku objave veleposlanstva na Facebooku.

Moskva cilja na bivše jugoslavenske republike

Naime, u ruskoj strategiji „povratka dominacije u izgubljenim sferama utjecaja nakon Hladnog rata, jedna, do sada zanemarena regija igra odlučujuću ulogu“. „Moskva preko Crnog mora i nekadašnjih članica Varšavskog pakta Bugarske i Rumunjske cilja na bivše jugoslavenske republike, u kojima često dominiraju otvoreno proruske snage.“

List piše kako je to u Srbiji posebno uspješno. To se ilustrira naslovnicom u provladinom listu Informer, ujutro nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin priznao neovisnost separatističkih područja na istoku Ukrajine i ondje poslao trupe: „Amerikanci guraju svijet u kaos – Ukrajina napala Rusiju“. Također se dodaje kako srpski predsjednik Vučić konstantno naglašava da „dok se on pita, njegova zemlja nikada neće postati članica NATO-a”.

„Sigurnosni interesi”

„Kako bi se shvatilo na koji način Rusija doživljava svoju moć, stručnjak za sigurnost iz trusta mozgova ‘Europsko vijeće za vanjske odnose‘ Gustav Gressel ukazuje na ‘dugački telegram‘, koji je američki diplomat George F. Kennan 1946. poslao iz Moskve, koji je sudjelovao u određivanju američke strategije prigušivanja u Hladnom ratu: ‚Rusija svoje susjede vidi ili kao neprijatelje ili kao vazale. Vazale morate kontrolirati, a neprijatelje zastrašiti”, napisao je Gressel. „I jedno i drugo zahtijeva vojne sposobnosti projekcije”, navodi se dalje u tekstu i dodaje kako Rusija drugim zemljama prenosi sliku o sebi da je „uvijek i svuda spremna krenuti u ofanzivu”. „Kremlj to naziva ‘sigurnosnim interesima‘”.

Dodikov najvažniji saveznik – Putin

List dalje piše kako crnomorske države Rumunjska i Bugarska nisu neizostavno cilj Moskve, već više „moguća ulazna vrata u regiju u srcu Europe, koju rusko vodstvo želi preoteti zapadnom utjecaju – zapadni Balkan”. „Najbolji primjer za to je Bosna i Hercegovina. Tamo sebe vide kao drugu frontu mogućeg sukoba s Rusijom nakon Ukrajine. (…) Jer, moćni političar bosanskih Srba Milorad Dodik forsira odcjepljenje njegove Republike Srpske. Njegova politika dijelom podsjeća na ideje ‘velikog srpskog carstva‘, koje su u jugoslavenskim ratovima 1990-ih, koje je vodio Beograd, dovele do brutalnog prognaničkog rata protiv bosanskih muslimana“, piše Die Welt i naglašava da je Dodikov najvažniji saveznik – Putin. „Doduše on ima podršku i iz Srbije, isto kao i od strane mađarskog premijera Viktora Orbana.“ List ističe da su na drugoj strani Europska unija i Sjedinjene Američke Države, koje su uspostavile poslijeratno ustrojstvo Bosne i Hercegovine.

Stručnjak za sigurnost Gressel, piše njemački list, vidi paralele između Beograda i Moskve. On kaže kako ni jedni ni drugi ne žele prihvatiti teritorijalne gubitke 1990-ih godina i dovode u pitanje neovisnost država nasljednica. „Za Moskvu se podrazumijeva da Beograd zbog svoje povijesti i kulture ima pravo na sfere utjecaja na kolonije u njegovom susjedstvu”, kazao je Gressel i dodao da to isto pravo sebi daje i Kremlj. „U konceptu poretka nekadašnja Jugoslavija je postsovjetski prostor u malom.”

Gressel također opisuje scenarij prema kojem bi separatističkim snagama u Republici Srpskoj pošlo za rukom odcjepljenje njihovog dijela zemlje. „Onda bi vojnici europske vojne misije EUFOR morali posegnuti za oružjem“, ističe se u berlinskom dnevniku Die Welt.

Također se dodaje da bi onda i Rusija inzistirala na vlastitoj vojnoj nazočnosti na terenu, kako bi zaštitila srpske interese. „Moskva bi mogla pokušati preko Crnog mora i Bugarske doći do Srbije”, upozorava Die Welt.

Napad na Dejtonski sporazum

Njemački dnevnik Tageszeitung (taz) donosi intervju s Adisom Ahmetovićem (SPD), novim izvjestiteljem Bundestaga za zapadni Balkan.

„Taz: Bi li se nakon napada na Ukrajinu moralo posvetiti više pažnje i sukobima na Balkanu koje podržava Putin? Rusija na tom prostoru masivno podržava nacionalističke i antidemokratske snage. Srpski nacionalist Milorad Dodik je u ponedjeljak žestoko napao Annalenu Baerbock, i time njemačku politiku u cijelosti. Nije li to direktan napad na liberalne demokracije u Europi?

Adis Ahmetović: Mi bismo morali svuda braniti naše demokratske vrijednosti, također i u regiji zapadnog Balkana. Ovdje se, a to se često zaboravlja, prije 30 godina na europskom tlu vodio rat, koji još nije razriješen.

To, što se sada reflektira i na Balkan, otkriva pomalo i krizu u Europskoj uniji, jer s Mađarskom, sadašnjim državnim vodstvom u Sloveniji, Hrvatskoj i Poljskoj, evidentno je da neke zemlje članice idu u smjeru autokracije, ili se razvijaju u simpatizere ruske politike. Reakcije iz Bruxellesa na ovo su različite. Pozitivno je to što Velika Britanija trenutno zauzima jasan stav o zapadnom Balkanu i protiv je političke destabilizacije i za demokraciju i ljudska prava.

Kako bi na ovu situaciju trebala reagirati Njemačka?

Njemačka bi, kao liberalna demokracija, morala efikasnije igrati svoju ulogu na Zapadnom Balkanu. To isto očekuju od nas i demokratske snage na Balkanu i u Bosni. Sankcije se moraju uvesti ne samo protiv Milorada Dodika, već́ protiv dijela političke elite, čitavog sustava, i u drugim dijelovima zemlje, koji ljude uzimaju za taoce. Želimo da naše investicije stignu do ljudi, želimo da se zemlja i dalje razvija u ustavnu državu i da ne bude dalje destabilizirana.”

Na konstataciju novinara taz-a da su hrvatski ekstremisti prošlog vikenda zaprijetili uspostavom hrvatske države ako njihov izborni zakon ne bude prihvaćen, Ahmetović kaže: „To je pokušaj razbijanja zajedničke države i time napad na Dejtonski sporazum i napad na europske vrijednosti.“

Ahmetović je u razgovoru također istakao da je zastupnički klub SPD-a već odlučio produžiti mandat EUFOR-a, o čemu će se sa saveznicima odlučivati u studenome 2022. godine. „Mišljenja sam da mi kao Njemačka moramo biti uključeni u EUFOR u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Njemačka mora biti spremna za ovo“, rekao je Ahmetović.

„U narednim mjesecima u Bundestagu će se voditi prva rasprava o zapadnom Balkanu. Pitanje Bosne i Hercegovine mora konačno dobiti veći prioritet”, smatra zastupnik u njemačkom Bundestagu Adis Ahmetović, koji je porijeklom iz BiH.

Politike hrvatskog predsjednika i hrvatskog premijera u BiH dvolične jer Plenković vodi HDZ koji je proeuropski i koji sluša Macrona, Michela i Von der Leyen. Plenković je dio HDZ-a koji Hrvatsku ne želi svađati sa Bosnom i Hercegovinom, ali je dovoljno inteligentan da gurne predsjednika RH u taj fajt tako da ne ulazi u rat sa tamošnjim HDZ-om i Draganom Čovićem. Sada već postaje jasno svima zdrave pameti u Bosni i Hercegovini da su lider Srba u BiH Milorad Dodik i ruski obavještajci, s jedne, i lideri bh. Hrvata, s druge strane imaju naravno, više manje očigledno zajednički cilj, opstrukcija integracije Bosne i Hercegovine ne samo u NATO, već sve otvorenije i u Europsku uniju. Sve na štetu Hrvata i Bošnjaka dok se politički šah iz Zagreba nastavlja.

Foto: Ilustracija

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI