Računa li ruski diktator Putin na beskrajni rat?

Rusija i Japan su službeno u ratu. Neka to potone u vodu: 76 godina nakon završetka bitaka Drugog svjetskog rata, pregovori o konačnom proglašenju mira između Rusije i Japana propali su krajem prošlog mjeseca.

Dvije nacije nikada nisu postigle sporazum jer je Rusija odbila odustati od četiri otoka koja je Sovjetski Savez zauzeo u blizini sjeverne obale Japana 1945. Washington Post izvijestio je u četvrtak da su tisuće Japanaca koji su pobjegli s otoka nakon te davne invazije sada vidjevši kako je njihov san o povratku kući srušen novom napetošću oko rata u Ukrajini. Rusija je rekla da će se povući iz mirovnih pregovora oko spornog teritorija kao odgovor na sankcije koje je Japan uveo nakon invazije na Ukrajinu.

To je klasičan primjer “zamrznutih sukoba” koji su trajali u regijama diljem svijeta dugo nakon što su borbe prestale.

Prošlog tjedna, raketni napadi nastavili su udarati po ukrajinskim gradovima, unatoč tvrdnji Rusa da preusmjeravaju svoju strategiju na ratovanje u istočnom dijelu zemlje. Nitko ne zna kako će se rat odvijati i kako bi bilo koja strana mogla pobijediti, ali mogu biti dobre šanse da će i on na kraju postati zamrznuti sukob.

Šef ukrajinske vojne obavještajne službe prošlog je tjedna sugerirao da ruski predsjednik Vladimir Putin želi odcijepiti zapadnu Ukrajinu od rusko-separatističkih dijelova istoka i stvoriti podjelu sličnu onoj između Sjeverne i Južne Koreje.

To je još jedan zamrznuti sukob, iako su neprijateljstva u Korejskom ratu završila 27. srpnja 1953. godine.

“Ovog tjedna nakratko se činilo nejasno mogućim da bi Rusija mogla ublažiti svoj brutalni napad na dijelove Ukrajine”, napisala je Frida Ghitis. “Nakon što su ruski izaslanici u utorak razgovarali s ukrajinskom delegacijom u Istanbulu u Turskoj, zamjenik ruskog ministra obrane najavio je da će Moskva povući svoje snage i ‘drastično smanjiti vojnu aktivnost’ oko gradova Kijeva i Černihiva kako bi ojačala ‘međusobno povjerenje’.”

“Ali oni koji su pomno pazili na Rusiju pod njezinim čelnikom Vladimirom Putinom znali su bolje nego vjerovati na riječ.” Može li se vjerovati Putinu na riječ, upitao je Ghitis. “Kako pregovarati sa sugovornikom koji laže rutinski, više puta i bez grižnje savjesti? Kako pregovarati s režimom koji ima desetljećima dugu evidenciju kršenja svojih međunarodnih obveza?”

U Financial Timesu, Edward Luce je ustvrdio: “U jednom trenutku, zapad će morati razgovarati s neprijateljem kojeg ima, a ne s onim kojeg bi želio. To će značiti sklapanje nekog dogovora s Putinom. Alternativa – ciljanje jer bezuvjetna predaja Rusije i izbacivanje Putina – oklada je koja si zapadni čelnici ne mogu dopustiti.”

Luce je istaknula da “malo tko vjeruje da će Putin ikada odustati od svoje krajnje ambicije da proguta Ukrajinu. Svaki dogovor, a kamoli prekid vatre, stoga treba tretirati kao taktičku pauzu.” Njegov sumorni pogled: “Ukrajina bi mogla biti prisiljena trpjeti mjesecima ili čak godinama krvavog zastoja.”

Lawrence Freedman, koji je također pisao za FT, ustvrdio je da “za sada nijedna strana nema poticaja da se posveti dugoročnoj nagodbi. Čekaju vojni prodor i jasniji pogled na vjerojatni tijek rata. Ako izgledi budu jedan u dugom zastoju, onda bi se oboje mogli osjećati obveznima napraviti kompromis.”

U razgovoru s Peterom Bergenom, umirovljeni američki general-bojnik Mike Repass rekao je da je ruska invazija “kulminirala” prije gotovo tjedan dana, što znači da Putinove snage “više nemaju dovoljnu borbenu moć da nastave napredovati u napadu”. No, dodao je kako razmjer gubitaka na ukrajinskoj strani nije jasan, što čini predviđanje budućeg tijeka rata iznimno teškim.

Biden odstupa od scenarija

Izjava predsjednika Joea Bidena o Putinu nije mogla biti jasnija: “Zaboga, ovaj čovjek ne može ostati na vlasti.” No, čim je to rekao, počelo je čišćenje od strane američkih dužnosnika – a predsjednik je kasnije pojasnio da je govorio samo o svom moralnom bijesu zbog invazije, a ne o traženju promjene režima u Kremlju.

Dean Obeidallah je napisao da se Biden nema za što ispričavati. “Svijet je vidio strahote koje je Putin srušio na narod Ukrajine jednostavno zato što neće prignuti koljena pred ovim brutalnim diktatorom i pristati odustati od svoje demokracije i samoopredjeljenja”, primijetio je Obeidallah.

Ali ako Amerikanci misle da bi pozivanje na moral potaklo moćnike (silovike) oko Putina da ga svrgnu ili prisile na promjenu politike, varaju se, napisao je bivši dužnosnik tajne službe CIA-e Douglas London.

“U šahovskoj igri na više razina interne ruske dinamike moći”, napisao je London, “posljednja stvar koju trebaju onima unutar Kremlja koji bi mogli razmišljati o pokretanju protiv Putina – bilo da promijene svoj smjer rata ili da ga odmah uklone – je javno ohrabrenje američkog predsjednika … Rusi na pozicijama moći danas ne prihvaćaju nužno Jeffersonove demokratske ideale niti vide Ameriku kao svjetlu svjetla svjetla. Oni su usredotočeni na postizanje i očuvanje moći i privilegija.”

Poziv za buđenje

Mnogi republikanci u Washingtonu bili su oprezni kritizirajući Madison Cawthorn, 26-godišnju predstavnicu Sjeverne Karoline koja je u svojoj kratkoj kongresnoj karijeri izazivala kontroverze za drugim.

Kao što je SE Cupp primijetio, Cawthorn je “napravio poprilično ime u 14 mjeseci koliko je u Kongresu.”

“Bilo je to vrijeme kada se pokušao ukrcati u avion s pištoljem u ruci, tvrdio je greškom.”

“I vrijeme kada je objavio – i izbrisao – slike sa svog odmora u Hitlerovom ljetnom skloništu. Predsjedavajuću Doma Nancy Pelosi, koja ne pije, nazvao je alkoholičarkom. Govorio je na skupu koji je prethodio pobuni na Kapitolu i kasnije je pokušao okriviti tamošnje nasilje demokratske agitatore. Lažno je tvrdio da su izbori namješteni i obećao ‘krvoproliće’ ako i dalje budu.”

Ali što je na kraju izazvalo široku osudu? “Prošli je tjedan otišao na podcast i sugerirao da je Washington pun otvorene upotrebe droga i orgija”, rekao je Cupp.

“Stvarno govori nešto da most predaleko nije bio njegova uloga u pobuni, širenju laži o izborima, klevetanju svojih kolega, rasističkim napadima na njegove protivnike ili bilo kojem od drugih podlih dijelova njegovog životopisa. To je ono što je rekao o njima.”

To se dogodilo tako iznenada da su gledatelji pretpostavili da je sve to dio unaprijed planirane dodjele Oscara kada je Will Smith ustao sa svog mjesta i ošamario Chrisa Rocka prošle nedjelje. Peniel E. Joseph mislila je da je to “neka vrsta skeča nadahnutog ‘SNL-om’ koji je osmišljen kako bi obogatio emisiju o čijem se zaostajanju u kulturnoj relevantnosti mnogo raspravljalo.”

“Pljusak koji se čuo diljem svijeta pokazao se nije skečom, već neplaniranom erupcijom čiji se kulturni značaj sada prelama kroz iskrivljenu leću naše razjedinjene nacije.”

“Smith je navodno udario komičara u obranu svoje supruge Jade Pinkett Smith, nakon što se Rock našalio na račun njezine obrijane glave (posljedice alopecije, bolesti o kojoj je Pinkett Smith otvoreno govorio)”, napisao je Joseph. “Kao crnac koji vjeruje da su i rasizam i patrijarhat negativno utjecali na crnačku zajednicu, ne vjerujem u pribjegavanje nasilju suočenim s uvredama. Međutim, nitko od nas nije najgora stvar koju smo ikada učinili. Smithovi postupci ne negiraju sve dobro koje je pridonio kao glumac, umjetnik i humanitarac.”

“Niti pogrešno Smithovo ponašanje ne čini Rockovu šalu pravom stvari koju je rekao na dodjeli Oscara.”

Holly Thomas je primijetila da su “Smithova reakcija, kao i njegove riječi tijekom govora o prihvaćanju, bile više o njemu samom nego o njegovoj ženi – i to je ono što najviše nervira. Muškarci ne bi trebali koristiti ženske interese kao racionalizaciju za udaranje ljudi – i slanje poruke da je to ono što žene žele od muškaraca nije samo beskorisno, već i potencijalno opasno.”

“Kao superzvijezda sa svim resursima i PR alatom pod suncem na raspolaganju, Will Smith je mogao birati između bezbroj načina da odgovori na Rockovu šalu…

“Što god da je odlučio učiniti, trebao je pričekati da vidi je li to zapravo ono što njegova žena, tema šale, želi, prije nego što se usredotoči i eskalira sukob koji možda nije rado pojačala.”

Smith je stvorio “trenutak ‘hej-pogledaj me’ predodređen da bude sve o čemu će itko pričati ili zapamtiti”, napisao je Bill Carter u CNN Business Perspectives. “Onda je svoj govor prihvaćanja pretvorio u teatralnije ‘pogledaj me’, nastojeći opravdati ružan čin nasilja kao neki oblik plemenitih obiteljskih vrijednosti, čak govoreći: ‘Ljubav će te natjerati da činiš lude stvari’.”

Carter je primijetio da je ovaj potez umanjio druge pobjednike, uključujući Questlovea, koji je kući odnio Oscara za najbolji dokumentarac ubrzo nakon incidenta. “Koliko su Smithovi postupci nepravedno zasjenili snažno dirljive riječi pobjednika kao što su Ariana DeBose (najbolja sporedna glumica), Jane Campion (najbolja redateljica), Sian Heder (najbolji prilagođeni scenarij) i Troy Kotsur (najbolji glumac u sporednoj ulozi), sve od kojih možda više nikada u životu neće doživjeti takvu noć? S kojim je pravom Smith odvraćao pozornost od njih?”

Problemi u Bijeloj kući

Međuizbori koji će odrediti koja će stranka kontrolirati Dom i Senat su udaljeni više od sedam mjeseci, a svašta se može dogoditi. Unatoč brzorastućem gospodarstvu, demokratsko držanje Kongresa čini se u stvarnom riziku. Bidenova ocjena odobravanja pala je na 39 posto u anketi CNN-a prošlog tjedna. Pošteno ili ne, birači promatraju znakove cijena na benzinskim postajama i okrivljuju Bidena za porast inflacije. Čak i među samim demokratskim redovima postoji nezadovoljstvo.

Jill Filipović okrivila je predsjednicu što je povećala potrošnju na obranu i policiju, dok je u svom predloženom proračunu postavila skroman dnevni red za socijalne programe. “Unatoč progresivnim nadama da bi predsjednik mogao biti tajni Franklin Delano Roosevelt sposoban uvesti ambicioznu domaću agendu, Biden je upravo onaj plahi umjereni kakav je uvijek izgledao.”

“Čini se da se nada da će program iste stare politike ispravne politike koristiti ranjivim demokratima u srednjim mandatima. Umjesto toga, on možda jednostavno deprimira demokratski entuzijazam i pomaže da se stranka stavi u crveni val… čini se više bavi se uvjeravanjem javnosti da je pro-policijski, pro-vojski tvrd momak i manje zainteresiran za isporuku stvari koje bi materijalno poboljšale živote prosječnih ljudi.”

U petak je Bijela kuća objavila da će ukinuti politiku Trumpove administracije vraćanja migranata na južnu granicu zbog pandemije Covid-19. Do sada je “1,7 milijuna migranata vraćeno preko južne američke granice u Meksiko ili vraćeno u zemlju porijekla”, napisao je Raul A. Reyes.

“Od početka, Trumpovo pozivanje na naslov 42 bilo je vođeno politikom, a ne legitimnim zdravstvenim problemima. Zapravo, kada je Trumpova administracija nastojala provesti zakon, liječnik CDC-a koji je nadzirao uredbu odbio je poštivati.”

Preokret politike mogao bi dovesti do velikog protoka migranata koji prelaze granicu kasnije ovog proljeća, istaknuo je Reyes.

Kritičari GOP-a će citirati promjenu kako bi optužili Demokrate da favoriziraju “otvorene granice” i “oslikat će scenarije sudnjeg dana o prelasku migranata preko granice. Ipak, zastupnici GOP-a nikada nisu ponudili nikakva vlastita konstruktivna rješenja za useljavanje ili azil…”

“S čim se ova zemlja stvarno suočava je desetljeća zanemarivanja i lošeg postupanja prema imigracijskoj politici SAD-a od strane uzastopnih predsjedničkih administracija.”

Poziv na odgovornost

John Eastman, odvjetnik koji je pokušao oblikovati argument za poništavanje izborne pobjede Joea Bidena 2020., otišao je na sud kako bi pokušao blokirati objavljivanje nekih dokumenata odabranom odboru 6. siječnja. Ono na što nije računao je jedna od najsnažnijih izjava saveznog suca protiv izborne laži bivšeg predsjednika Donalda Trumpa.

Sudac američkog Okružnog suda David Carter napisao je: “Da je plan dr. Eastmana i predsjednika Trumpa uspio, to bi trajno okončalo mirnu tranziciju vlasti, potkopavajući američku demokraciju i Ustav. Ako se zemlja ne posveti istrazi i traženju odgovornosti za odgovornih, sud strahuje da će se 6. siječnja ponoviti.”

Carterova presuda “postavlja mapu puta za konačno nametanje posljedica za veliku laž”, napisali su Norman Eisen i Fred Wertheimer. “To čini rješavanjem najtežih pravnih pitanja u vezi s Trumpom, njegovim pomagačima i događajima oko 6. siječnja 2021. i pokazujući kako ih tužitelji mogu riješiti.”

U međuvremenu, Trump je još jednom zatražio pomoć od Putina. U intervjuu, Michael D’Antonio je primijetio: “Bivši predsjednik iznio je nedokazanu tvrdnju o navodnim poslovnim poslovima u Rusiji od strane Bidenovog sina Huntera.

Trump je također pozvao Putina da objavi sve informacije koje bi mogao imati o poslovnim transakcijama mlađeg Bidena – čak i iako je daleko od jasnog da Kremlj ima pristup bilo čemu.”

“Traženje ruske pomoći u napadu na političkog neprijatelja poznat je Trumpov manevar. Pokušao je, ali nije uspio proizvesti skandal koji uključuje Bidenovog sina 2019. Međutim, razlika je ovaj put u tome što je Putin sada vrijeđana figura diljem svijeta zbog svoju invaziju spaljene zemlje na Ukrajinu. Trump nije mogao izabrati gori trenutak da nas podsjeti da se godinama družio s čelnikom Kremlja dok je otuđivao američke saveznike i obavještajne službe.”

CNN je prošlog tjedna izvijestio da je istraga o poslovnim aktivnostima Huntera Bidena “pojačala”. Dean Obeidallah je napisao da “Ako postoje vjerodostojni dokazi da je Hunter Biden – ili bilo tko u tom smislu, demokrat ili republikanac – možda počinio savezni zločin, trebalo bi provesti istragu DOJ-a.”

„Ipak, mnogi imaju osjećaj da ovo Ministarstvo pravde nema problema s istragom ljudi po imenu Biden i Clinton, ali nismo vidjeli nikakve znakove istrage protiv Trumpa unatoč Garlandovom obećanju u siječnju da ‘Ministarstvo pravosuđa ostaje predano držanju svih počinitelja 6. siječnja, na bilo kojoj razini , odgovoran prema zakonu.’ I što se taj prividni dvostruki standard dulje nastavlja, Amerikanci će se više pitati jesu li zapravo ‘stranački obziri’ pokretači odluka DOJ-a kada je Trump u pitanju.”

Mišljenje Richarda Galanta, CNN/ Foto: Screenshot/ Ilustracija