“VELIKI INTERVJU” Predsjednik Zbor-a udruga Hrvatskih ratnih veterana Zvonko Sesar: Predsjednica Grabar-Kitarović naša ,,Hrvatska heroina,,

“VELIKI INTERVJU” Predsjednik Zbor-a udruga Hrvatskih ratnih veterana Zvonko Sesar: Predsjednica Grabar-Kitarović naša ,,Hrvatska heroina,,

Dan 05. kolovoz značajan datum za svakog domoljuba, dan kada se obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti , Dan Hrvatskih branitelja i VRO Oluja. VRO Oluja doista jest bila povijesni događaj za hrvatski narod. Tom su akcijom postavljeni temelji moderne Hrvatske, koja bi jako teško funkcionirala s dijelom teritorija nad kojim ne bi imala suverenitet.

Ratni veteran Zvonko Sesar predsjednik Zbor-a udruga Hrvatskih ratnih veterana i član Hrvatskog generalskog zbora imao je važnu ulogu u VRO Oluji te je za to više puta odlikovan, nagrađen i pohvaljen. Mr.sc. Zvonko Sesar, rođen je u Pleternici 1956., nakon prvih demokratskih izbora 1990. god. bio je imenovan Sekretarom obrane u općini Centar- Grada Zagreba. Od početka tzv. «balvan revolucije» i velikosrpske agresije, angažiran je u obrani Grada Zagreba, formirao Prvi dragovoljački oružani odred – Centar koji je formiran 12. rujna 1990. godine, a početkom 1991. odlazi u Ministarstvo obrane na mjesto načelnika gdje radi na ustroju i organiziranju obrambenog sustava RH. U travnju 1991. radio je na ustrojavanju ,,A,, brigada, ZNG-a, a tijekom svibnja do listopada 1991. godine mjeseca prvih brigada HV-a. Vodio je civilno-vojne poslove u Upravi za vojnu obvezu i mobilizaciju, a od 1992. godine bio je načelnik Uprave za obrambene pripreme države. Poslije izbora 03. siječnja 2000. proglašen je kao „Tuđmanov kadar“, kojega treba smijeniti, što je uskoro i uslijedilo. Danas je umirovljeni brigadir, angažiran u najstarijoj braniteljskoj udruzi Hrvatski ratni veterani, čiji je počasni predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Gospodin Sesar dao je ekskluzivni intervju za Totalno.hr , u nastavku ga možete pročitati u cijelosti.

Gospodine Sesar, bili ste uključeni od prvih dana u stvaranju i ustrojavanju HV-a, recite mi zašto je uopće počeo rat na ovim prostorima?

Ovo Vaše pitanje je kompleksno pa dopustite da ga podijelim na tri dijela.

Prvo priprema velikosrpskih ideologa za vojnu agresiju na RH,sudbina jugoslavenskog pitanja počiva vjerojatno u činjenici da je jugoistok Europe specifično geopolitičko i strateško područje posebno nakon podjele Rimskog Carstva gdje dolazi do suprotnosti i antagonizama dviju civilizacija i naslijeđa različitih dvaju svjetova. Ta granica i danas postoji. Zapad se preko nas Hrvata, brani od Istoka, a Istok, preko Srba provaljuje na Zapad. Ne mogu Bizant i Rim zajedno živjeti. Rim je svoj život formirao u dubinu a Bizant u širinu. Zato se Bizant lako sporazumio s Turcima i na kraju se spojio s boljševicima a Srbi su najizrazitiji nastavak Bizanta na ,,Balkanu,, U Borbi za svoju opstojnost, hrvatski se narod punih 150 godina opire nasilju ,,velikosrpskog,, projekta, od Garašaninovog ,,Načertanija,, do Memoranduma SANU 1986. godine. Drskost svetosavlja, mitsko vjerovanje da su Srbi ,,izabrani narod,, , posezanje za tuđim teritorijem, žudnja za totalnom moći, negiranje nesrpskih naroda-etnosa a posebno Hrvata i Muslimana. To su samo neke od srpskih prijetnji što od Otomanskog carstva ugrožavaju europski sustav duhovnih vrijednosti. Burni politički događaji u Europi 1989/90, posebice padom Berlinskog zida i totalni slom komunističkih državnog sustava u istočnoj Europi i Sovjetskom Savezu, uzdrmali su Jugoslavenski komunistički sustav do urušenja a posebno nacionalno pitanje. Jednopartijski sustav sprečavao je demokratsko izražavanje njenih naroda te su narodi federacije vidjeli rješenje u stvaranju nacionalnih država. Iz gore iznesenog srpski narod i njihov vožd Slobodan Milošević, predsjednik komunista Srbije, nisu pod cijenu rata i sveopćeg krvoprolića htjeli odustati od tadašnje hegemonije u zajedničkoj državi. Oni su vidjeli jedino i moguće rješenje za stvaranje novih granica zamišljene Velike Srbije. Za ostvarenje toga plana Milošević se poslužio federalnom vojskom tzv. JNA u kojoj je tada najveći broj časnika i dočasnika bio srpsko-crnogorske nacionalnosti. Velikosrpski ideolozi nisu se mogli pomiriti raspadom njima omiljene Jugoslavije i da se Republike osamostale. Posebno ih je zabrinjava RH jer bi Srbija izgubila snažnu financijsku potporu koju je davala u Savezni državni proračun i u Fond za nerazvijene krajeve. S plodovima Hrvatske, srpska elita se dobro koristila od generala, diplomata i ostalih visokih državnih dužnosnika. Osim toga, Srbi se nisu mogli pomiriti da se Hrvatska osamostali jer bi 12% Srba u RH postali ravnopravni građani s Hrvatima, dakle više ne bi bili gospodari Hrvatske.

Drugo, Vojna agresija Srbo-četnika i tzv. JNA na mladu Hrvatsku demokraciju. Da bi se krenulo u rat potrebno je narod na to pripremiti, a to znači potaknuti već postojeću mržnju prema Hrvatima i još više aktivirati prisutni antagonizam. To je bilo lako jer su Srbi desetljećima imali veliku averziju i otvorenu mržnju prema Hrvatima, koju su stalno podgrijavali. Propagandna priprema za rat se vršila kroz organizaciju srpskih mitinga, gdje se propagiralo kako je diljem Jugoslavije srpski narod ugrožen, a Srbija je dužna da ih zaštiti i brani. Kolovođa, ispred velikosrpskih ratnih huškača bio je Slobodan Milošević sa svojim istomišljenicima, dijelom tzv. JNA, kojih je u Srbiji bilo preko 80% a u RH preko 90%. Koji su podržavali srpsku politiku rata i osvajanja hrvatskih i ostalih teritorija na tlu Jugoslavije. Milošević je ocijenio da mu na ruku idu svi vojni i politički uvjeti a i potpora međunarodne zajednice. Za stvaranje Velike Srbije ostvarene su sve vojne i političke pretpostavke te su počeli s propagandom o ugroženosti Srba u Hrvatskoj jer je tu očekivao i najveći politički otpor te je davao Srbima u Hrvatskoj najveću vojnu i političku potporu. Srbi su imali svu vlast od vojske, policije, diplomacije, organa državne uprave i medija. Mediji su bili biti kako bi stvarali psihozu ugroženosti Srba u Hrvatskoj i da je mlada Hrvatska demokracija izabrana 1990. godine ,,Ustaška,, i da Srbi neće živjeti u Ustaškoj Državi. Posebna promidžba i srpske laži se zasnivaju na tvrdnjama o ogromnim srpskim žrtvama za vrijeme II svjetskog rata, s posebnim osvrtom na žrtve u ustaškom logoru Jasenovac. Tako je Slobodan Milošević 28. lipnja 1989. godine krenuo s velikosrpskim ratnohuškačkim mitingom na Gazimestanu. Na to skupu okupilo se oko 2 milijuna ljudi na kojem je bezbroj puta ponovio da su Srbi ugroženi, da nitko neće tući Srbina i da je Srbija tamo gdje su srpski grobovi. Isto tako veliko-Srbin Jovan Rašković na velikosrpskom ratno-huškačkom skupu u Kninu 1990. Godine, izjavio je ,,Srbe u Hrvatskoj je strah od ponavljanja genocida nad Srbima,, Srpska inteligencija bila je inicijator velikosrpske politike pa je pripremila svoj dio programa u toj cjelokupnoj propagandi i objavila Plan Velike Srbije, nazvan ,,Memorandum SANU,, kao strateški program osvajanja susjednih teritorija gdje žive Srbi.

Treće, obrana Hrvatskog naroda od vojne agresije i oružane pobune Srba u RH. Upravo su ovih dana, točnije 27. srpnja 1990. godine pobunjeni Srbi u Hrvatskoj osnivali Srpsko narodno vijeće (SNV), sa statusom vlade, jer više ne priznaju Hrvatsku Vladu. Zatim ti pobunjeni, naoružani Srbi-SDS-a, paravojne postrojbe naoružane od JNA i TO, usred turističke sezone 17. Kolovoza 1990. godine zapriječile balvanskim barikadama dio prometnica na području RH, osobito na onim mjestima gdje je bila srpska većina-dijelovi Dalmacije i Like. Kada su pak malobrojne policijske postrojbe MUP-a pokušale razoružati paravojne postrojbe i ukloniti barikade, bile su spriječene od vrhuške tzv. JNA. Od koje su dolazile prijetnje o uporabi Armije u rješavanju novonastale situacije. Tog trena počela je oružana pobuna dijela srpskog pučanstva u Hrvatskoj i zamišljene Velike Srbije, a rat bio na pragu tek ustrojene Republike Hrvatske koja nije bila ni ostvarila potpunu neovisnost od federalne države. Hrvatsko političko rukovodstvo, sve demokratske stranke na čelu s vladajućom HDZ-om, našle su se, zajedno s cjelokupnim narodom, u izuzetno teškom položaju. Jedna od teških veleizdaja od, u to vrijeme komunističke vlasti na čelu s Ivicom Račanom još u mjesecu svibnju 1990. godine, Teritorijalna obrana RH je bila razoružana, a njeno formacijsko oružje je bilo stavljeno pod kontrolu u vojarne JNA. Još jedna nepovoljna situacija za Hrvatsku da su zapadne europske države uvele embargo na uvoz oružja koji je najviše pogodio Hrvatsku. Armija je smatrala da ne mora žuriti s osvajanjem teritorija jer Hrvati su razoružani i nemaju se s čime braniti. ,,Kad krene vojska JNA pokorit ćemo ih za 10 dana, poubijati 10 000 paravojnih hrvatskih terorista i ostat će cijela Jugoslavija,,-general Adzić. Od tada srpske paravojne postrojbe potpomognute s JNA i otvorene i svesrdne potpore velikih svjetskih sila, napadaju gdje god mogu, te pale, pljačkaju i ubijaju po hrvatskim selima i gradovima. Jasno da su najjači napadi bili na istočnom dijelu RH, koji graniče sa Srbijom, a sam Vukovar je gotovo sravnjen sa zemljom od srpskih granata.

Što se tada događalo, što je moglo učiniti političko rukovodstvo na čelu s Predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom?

Jedino moguće i ispravno rješenje koje je donošeno da je dana 17. kolovoza 1990. Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman u ime Predsjedništva RH, Vlade RH i Sabora RH, analizirajući nastalu situaciju povodom najavljenog «referenduma» u općinama sa Srbima u RH, te oružane pobune sračunate na DRžavni udar s elementima oružane pobune te izazivanja izvanrednog stanja u Hrvatskoj s otvorenom podrškom JNA, Vlada RH, i Predsjednik RH donose:

odluku o uvođenju mjera pripravnosti

Prvog stupnja: I MJERA -ažurirati sve dokumente iz planova obrane za izvanredne prilike
II MJERA – uvesti dežurstva u općinskim organima vlasti (osim u pobunjenim općinama)
III MJERA -pojačati mjere sigurnosti, samozaštite i štititi tajne podatke, vitalne objekte za život, sigurnost i obranu republike.
IV MJERA -aktivirati i do 50% ratne organizacije «Organa Unutrašnjih poslova»

V MJERA -osigurati neprekidan rad Centara za obavještavanje

VI MJERA -u kriptografskim organima (Centrima i Stanicama) osigurati stalno dežurstvo u kripto-zaštiti informacija (staviti provjerene ljude)

U takvim okolnostima hrvatski je narod reagirao tako da se samoinicijativno počeo naoružavati, kupujući oružje u hrvatskoj i inozemstvu, često ne pitajući za cijenu. Već u rujnu mjesecu 1990.godine u pojedinim dijelovima Hrvatske, a posebno u Gradu Zagrebu počele su nicati tajno naoružane dragovoljačke oružane skupine-odredi ili trojke. Bio je to uistinu spontani organizirani otpor posebno u gradovima i mjestima gdje su bile vojarne i u kojima se je nalazilo naše formacijsko oružje TO. Počeli smo pripremati napade na vojarne ali Predsjednik Tuđman nije donio takvu odluku sve do 13. Rujna 1991. godine kako ne bi isprovocirao JNA na državni udar. General Špegelj i još neki ubačeni KOS-ovci, inzistirali su na napade na vojarne. Mjere pripravnosti koje je osobno potpisao Predsjednik Tuđman dale su veliki učinak u smislu ovlasti organiziranja Dragovoljačkih odreda i stavljanja u funkciju zaštite Državnih institucija, Sabora, Vlade kao i popunjavanja pričuvnog sastava MUP-a i Jedinica za posebne namjene u Rakitju. U rujnu i listopadu mjesecu počinju pripreme samoorganiziranja prvih dragovoljačkih omladinskih oružanih odreda u Gradu Zagrebu i u cijeloj RH. Aktivnosti provode Uredi za obranu i njihovi Predstojnici (Sekretari obrane) a u Gradu Zagrebu Gradski Ured obrane na čelu s generalom Zvonimirom Červenkom (pokojnim). Prvi dragovoljački oružani odred ustrojen je 12. rujna 1990. u općini Centar. Bio sam mu zapovjednikom. Brojio je 248 dragovoljaca i veliki broj pristaša, koje nismo mogli naoružati. Sjedište tog odreda bilo je u Hercegovačkoj 111. i Ilica 25. u kojima se nalazila veća količina improviziranih naoružanja, kao što su lovačke puške, «Molotovljevi kokteli», sredstva za zapreku (ježevi), plinske boce kao i druga sredstva za oružanu borbu i gerilu po naseljima Grada Zagreba, a takva je bila organiziranost i u svim naseljima i gradovima RH. Grad Zagreb, a posebno Centar, bio je pokriven ilegalnim djelovanjem UDBE I KOS-a koji su pratili naše aktivnosti, ali mi ih se uopće nismo bojali niti obazirali na njih i njihov rad. Pratili smo ih i hvatali po gradu. Jednog dana poziva me član Saborskog odbora za narodnu obranu i daje mi u ruke dokument KOS-a da ga pročitam. U njemu piše: ,,Poduzeti sve mjere da se ustaše smjene, a ako ih ne smjene poduzmite i druge odgovarajuće mjere,, Tu sam pročitao i svoje ime. Veliku odgovornost imali smo i zbog stvaranja zajedničkog obrambenog sustava Grada Zagreba, zbog zaštite cjelokupnog Vrhovništva: Banskih dvora, Sabora i samoga prvog hrvatskog Predsjednika i Vrhovnog zapovjednika dr. Franje Tuđmana. U zraku se osjećao ,,vojni državni udar,, U to doba očekivali su se napadi iz vojarni, smjera Dugog Sela, Velike Gorice, Jastrebarskog i vojarne «Maršalka». Grad Zagreb imao je preko 300 raznih vojnih objekata i lokacija koje su bile u rukama vojske JNA, KOS-a i drugih neprijatelja našoj Domovini. Vojarna ,,Maršalka,, bila je najveća opasnost zbog direktnog borbenog djelovanja iz oklopno-mehaniziranih sredstava, topništva koja su bila ukopana na području lokacije vojarne u Novom Zagrebu. Ispaljena bilo koja granata iz teškog naoružanja ne može promašiti cilj u gusto naseljenom Gradu Zagrebu. Imali smo kontakte s pojedinim osobama (da im ne spominjem ime) koji su radili na kriptologiji u vojarni, te smo dobili informaciju da je službeno iz Beograda došla zapovijed o postavljanju i utvrđivanju koordinata za oklopno topništvo u Maršalki i da se ,, Gornji grad sa svim institucijama sravni sa zemljom,,. Mi smo pristupili izradi improviziranih oklopno-udarnih samohodnih kamiona (FAP, TAM, OM i drigi) koji su bili natovareni i imali veliku razornu i ubojitu moć u velikom krugu djelovanja. Ugradili smo samohodni sustav upravljanja tih utovarenih kamiona na daljinsko upravljanje i aktiviranje.

Tko je sve pomagao u tim pripremama?

Ta nespremnost i nemogućnost Hrvatske da se upusti u otvoreni rat uvjetovala je da Predsjednik Tuđman pregovara sa Slobodanom Miloševićem i tako dobiti na vremenu. Istovremeno tajno se naoružava policija i organizirani dragovoljački odredi jer još nije postojao vojni ustroj brigada sve do travnja mjeseca 1991. godine. Zbog razoružavanja i izuzimanja oružja bivše TO 28. na 29. travnja 1990. g. u cijeloj Hrvatskoj iz svih općina i Grada Zagreba od strane JNA, tijekom prosinca 1990. angažirane su mnoge tvrtke sa sjedištem u općinama i gradovima a u Gradu Zagrebu-Centar, dale su svoj doprinos u izgradnji improviziranih oklopnih, transportnih i drugih pomagala za obrambeno-napadna djelovanja i barikada ulica. Spomenut ću samo neke firme u Centru; INA, na čelu s gospodinom Nikicom Valentićem, Hrvatske željeznice na čelu s gospodinom Zdravkom Marinićem, Zagrebački transporti na čelu s gospodinom Ivušićem, Zagreb-parkingom na čelu s gospodinom Matom Kraljevićem, građevinske firme ,,Vijadukt,, V. Gordan, Industrogradnja, Tehnika i mnogim drugim dragovoljcima i firmama. Plan zaprječavanja podrazumijevao je blokadu svih cestovnih prilaza prema Gradu Zagrebu, od Dugog Sela, Jastrebarskog, Velike Gorice, aerodrom Pleso, Zaprešića itd. Posebna pozornost zaprečavanju bile su u središtu grada, ulicama: Selska, Ilica, Savska, Miramarska, Držićeva, Zvonimirova, Vlaška, Maksimirska kao i svi prilazi prema Predsjedniku, Vladi i Saboru. Štitili smo važne objekte, bili smo naoružani s pištoljima, lovačkim puškama-Franchi, stare M-48 iz II svj. rata, lovačkim snajperima, «molotovljevim koktelima» ručne izvedbe, Da bi plan uspio radila su se i uvježbavanja, uveli smo i mjere pripravnosti, danonoćna dežurstva u MZ. Na ključnim točkama imali smo i nešto sofisticiranijeg naoružanja, koje nismo pokazivali, koje je moglo tuči na distancu… Veliki broj građana dao je različite doprinose, od danonoćnog dežurstva, pa do, recimo sanitetskih službi koje su bile u pričuvi u Vinogradskoj bolnici, Svetom Duhu i u našem stožeru –Hercegovačka 111. Veliki doprinos i požrtvovnost iskazali su moji prvi suradnici, Danijel Zalukar i Stipe Suton, Plenča, Brekalo, Sučić, Antunović, Zlopaša, Papić, kao i mnogi drugi koji nisu gledali na sebe koliko na Zagreb i Hrvatsku.

Srpska politika stalno nameće krivnju da je se u Hrvatskoj vodio građanski rat?

Srbija i Crna Gora počinile su jednu krvavu genocidnu agresiju na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu. Na našu sreću, postoje uistinu neprijeporni dokumenti, tajna i javna fotografija kao i Haška presuda. 1991 godine. protiv Hrvatske, i rat protiv BiH 1992. godine započela je srbočetnička, pravoslavna Srbija. I danas, tu sramotnu tezu o ,,građanskom ratu,, službeno i javno zastupa i interpretira sam državni vrh agresivne zemlje Srbije. U toj tezi, krije se podmukla pravoslavna ideja i objava: ,,U građanskom ratu, agresije, izvan granica nema. Radi osvajanja granica sukobljavaju se narodi po religijskoj i vjerskoj osnovi i kriminalne skupine.“ Mislim da sam opsežno i u detalje iznjeo povijesne činjenice a i zbivanja na našem prostorima tko je koga napao, tko je poubijao preko 15 tisuća Hrvata, u kojoj se to Državi dogodilo. Srbija, potpomognuta s četnicima i JNA su izvršile agresiju na Republiku Hrvatsku.

Na kraju pobijedili smo u ratu…?

Nije išlo lagano, ali zahvaljujući napose mudrom vodstvu i politici dr. Franje Tuđmana, ministra obrane, Gojka Šuška, koji su znali da ne smijemo ući u otvoreni rat s kompletnom vojskom JNA nego je imao politiku ,,toplo-hladno,, da je u policijskom sastavu preko 50% Srba i neprijatelja Države, da se moraju pod hitno ustrojiti 4 ratne ,,A,, brigade ZNG-a, pričuvne brigade ZNG-a i HV-a, te da ćemo se s domovinskom i iseljenom Hrvatskom obraniti od srpsko-četničke velikosrpske ideje i slomiti kičmu jugoslavenskoj armiji koja je u potpunosti postala osvajačka i zločinačka. U svim tim srpskim i JNA akcijama tijekom agresije na hrvatsku ubijeno i poginulo 15.860 vojnika i civila, 39.760 teško ili lakše ranjeno a ostavilo je dalekosežne posljedice po zdravlje ljudi za one koji su protjerani u Hrvatskoj iz svojih ognjišta i svojih domova, oko 450 000 tisuća. (spisak žrtava velikosrpske agresije uklesan je na spomen ploči u crkvi ,,Sveta mati slobode,, u Zagrebu na Jarunu). Zato treba zahvaliti ratnicima i svima onima koji su dali živote u obrani Domovine, koji su dali dijelove svoga tijela, koji su dali svoje zdravlje, krv, znoj i suze za našu napaćenu Domovinu, prvom predsjedniku i vrhovniku oružanih snaga dr. Franji Tuđmanu. S Olujom smo s vojnoga stajališta zaokružili obrambeni rat i pobijedili velikosrpskog agresora. Od Oluje pa do kraja devedesetih Hrvatska vojska je bila čimbenik mira i stabilnosti u jugoistočnoj Europi. Nikad ne smijemo uz Vrhovnika dr. Tuđmana zaboraviti i ratnog Ministra obrane gospodina Gojka Šuška. On je svojim organizacijskim sposobnostima od prvih dragovoljačkih odreda, preko Zbora narodne garde i slavnih hrvatskih brigada, ustrojio modernu Hrvatsku vojsku. Bila mi je čast što sam s tim čovjekom od prvog dana sudjelovao u donošenju i provođenju njegovih političkih odluka još kad je bio zamjenik ministra obrane Šime Đodana a 18. rujna 1991. godine postaje ratni ministar obrane RH. Gojko Šušak je bio pun razumijevanja, snažnog domoljublja a i sentimentalnog čovjeka, koji je znao pustiti suzu za svaku žrtvu i tragediju koja bi se dogodila branitelju dragovoljcu, vojniku profesionalcu ili bilo kojem Hrvatu u vojno-oružanim operacijama.

Prije same operacije Oluja imali ste seminare koje su vidjeli američki generali. Što su vas podučavali?

U Trakošćanu, u sklopu «MPRI» održan je trodnevni SENIOR LEADERSHIP SEMINAR. Glavni voditelj bio je američki general Carl E, Vuono koji ima na sebi pola metra odličja a njegovi suradnici bili su iz Pentagona. Radilo se je o radionicama iz područja vođenja i zapovijedana kao i civilno-vojni odnosi. Bili su u najvećoj mjeri zastupljeni civilni i vojni dužnosnici MORH-a i drugih državnih tijela. Kao Načelnik Uprave za civilni sektor bio sam nazočan tom seminaru. Na navedenom seminaru svatko od nas je imao priliku kazati nešto o svom sektoru kojeg vodi u MORH-u. Bio sam slobodan voditelju seminara, generalu Vuono kazati sljedeće: «Gospodine generale Vuono, mi Hrvati kroz stoljeća smo uvijek bili hrabri ratnici i pobjednici u mnogim ratovima braneći kršćanske vrijednosni i zaštitu svoga naroda. Napraviti i ustrojiti vojsku od lovačke puške i molotovljevih koktela s krunicom oko vrata i Biblijom na usnama, za samo nekoliko godina, ustrojiti takvu respektabilnu oružanu silu i pri tome voditi teške bitke i operacije u naseljenim mjestima, pobijediti i uništiti četvrtu oružanu silu u Europi, to mogu samo Hrvati. Vjerujem da će te Vi Amerikanci izučavati naše vojne operacije na najvišim američkim vojnim akademijama“. Snažno mi je stisnuo ruku i dao znak potpore. I to se danas događa na West-Pointu-američkoj vojnoj akademiji. Danas, samo nakon 23. godine, zahvaljujući i potpredsjedniku Vlade, generalu Damiru Krstičeviću, koji je ušao u ,,Kuću slavnih,, Hrvatska vojska zajedno s Američkom i izraelskom vojskom izvodila je ,,združene vojno-pokazne vježbe,, To se dogodilo povodom obilježavanja operacije OLUJA, u gradu Kninu i predstavljalo je simbol uspjeha i snage hrvatskog čovjeka, hrvatskih branitelja i hrvatske politike.

I za kraj, što danas imamo?

Danas kad imamo samostalnu hrvatsku, mnogi hrvati nisu ni svjesni da smo ostvarili ono što su Hrvati težili stoljećima, a to je samostalna država Hrvatska. Samostalnost naroda je svetinja koju svaki narod razvijenih zemalja Europe i svijeta neizmjerno cijeni, jer to je najveća vrijednost i civilizacijsko dostignuće jednog naroda. Samostalnost jednog naroda omogućuje mu da razvija svoju kulturu i ekonomski napredak. Zbog toga domoljublje i nacionalna svijest je neprocjenjiva vrijednost svakog civiliziranog i nacionalno osviještenog naroda i njegovih građana, a očituje se u poštivanju, vrednovanju i zaštiti nacionalnih interesa. Naša ,,Hrvatska heroina,, Predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji pokazala je, kako se navija za hrvatsku, kako se vole hrvatske boje (šahovnica) i kako se voli Hrvatska Država i njen narod.

Foto/Ured predsjednice RH

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI