VELIKI INTERVJU ZA VEČERNJI LIST Potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, glasnogovornika tima predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića

VELIKI INTERVJU ZA VEČERNJI LIST Potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, glasnogovornika tima predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića

Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova, te glasnogovornik tima hrvatskog premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, za Večernji list je razgovarao o predstojećim unutarstranačkim izborima, o odnosima unutar HDZ-a, inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića, radu policije… Prokomentirao je i smjenu glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića:

Intervju ministra Božinovića prenosimo u cijelosti:

“Osobe koje rukovode državnim institucijama i sustavima moraju imati ukupnu životnu poziciju koja im osigurava bezrezervnu nepristranost i neovisnost o bilo kome i bilo čemu. Poznato je da premijer Plenković poklanja povjerenje kod imenovanja, ali i da uvijek pita osobu postoji li nešto što bi o njemu ili njoj morao znati, a ne zna, a moglo bi biti važno za integritet Vlade. Kad se ispostavi da se nešto naknadno dozna i time se otvore brojna pitanja na koja više nije jednostavno zadovoljavajuće odgovoriti, onda takve situacije rješava učinkovito i jasno”. U tri godine premijerskog mandata Andreja Plenkovića iz Vlade je otišlo 14 ministara. Tko je od razriješenih HDZ-ovih ministara ostao uz premijera Plenkovića? Nije ovo ni prva ni zadnja Vlada koja je doživljavala kadrovske promjene, ni u nas ni u Europi. Važno je da je kurs ostao isti, a on se svodi na provođenje programa s kojim je HDZ pobijedio na izborima. Nisam primijetio da je bilo koji Plenkovićev ministar – i sadašnji i bivši – imao primjedbe na način rada i odnose unutar Vlade. Uostalom, teško da ih može i biti, jer je premijer svakom ministru pojedinačno i svakom resoru te njihovim inicijativama davao i daje dužnu pozornost. Pitam u kontekstu predstojećih izbora u HDZ-u. Tomislav Tolušić priklonio se opciji Mire Kovača. Čak i oni koji su podržali alternativnu opciju ili su u njoj, pohvalno govore i o suradnji s predsjednikom Plenkovićem i o rezultatima Vlade.

Iz stranačkog “suprotnog tabora” vaš tim prozivaju za otežano prikupljanje potpisa. Ovo je prva potpuno transparentna i javnosti otvorena kampanja koja se odvija unutar jedne hrvatske stranke i nije neočekivano da svi još nisu razradili mehanizme promocije vlastitih programa s krajnjim ciljem jačanja stranačkih politika, a time i stranke u cjelini. Naravno, pretpostavka za to je da program postoji, kao što je to transparentno sačinio i prezentirao Plenkovićev tim. To je ujedno i predtekst programa stranke za parlamentarne izbore, koji su za naše članove i birače najvažniji. Što se tiče prozivki, na njih je odgovorilo stranačko izborno povjerenstvo kazavši da nisu primili ni jedan prigovor, bilo koga, da postoji problem sa skupljanjem potpisa. S druge strane, Plenkovićev tim nije uputio ni jednu prozivku na račun bilo kojeg od izazivača, ali su uslijedili odgovori na neke neistine koje jednostavno ne mogu i neće proći bez odgovora. Ipak, nadam se da će se kampanja odvijati u tračnicama afirmativnog jer tako treba biti i jedino to ima smisla. Zato je i postavljen program tima “Odvažno za Hrvatsku” u kojem su svi elementi i sve politike koje će se prezentirati, što je i put kako izbrusiti određena stajališta i kako stranku dodatno osnažiti i ujediniti pred parlamentarne izbore. Spomenuti program vizija je budućnosti ne samo HDZ-a već i Hrvatske. Iz njega se vide kontinuitet i brojna postignuća, ali i naznake kako nastaviti u provođenju onih politika koje su od presudne važnosti za razvoj Hrvatske. Može li ovakva kampanja za unutarstranačke izbore u konačnici naštetiti HDZ-u na parlamentarnim izborima? U Plenkovićevu timu postoji jasna svijest o tome da su za nas glavni izbori oni koji dolaze najesen. Ako se u unutarstranačkoj kampanji bude koristio isti vokabular kojim se iz oporbenih redova kritizira HDZ i našu Vladu, to je nesporno voda na mlin našim političkim oponentima. Dakle, svaka argumentirana rasprava je dobrodošla, ne moramo se svi oko svega složiti. Ali, ako unutar stranke iznosite i multiplicirate teze koje iznose i oni izvana koji bi htjeli preuzeti dio HDZ-ova biračkog tijela ili oni drugi koji bi ga htjeli poraziti na izborima, onda umanjujete stranci šanse na izborima. Ipak, smatram da su svi koji sudjeluju u unutarstranačkim izborima iskusni politički ljudi i da znaju u kojem trenutku njihova kritika više nije motivirana samo osobnim ambicijama, već počinje koristiti našim stvarnim političkim konkurentima na razini države.

Prema istraživanjima, SDP je prestigao HDZ. Imate li strategiju kako zaustaviti pad? Uvjeren sam da će se trendovi početi mijenjati nakon što Plenković bude ponovno izabran na čelo HDZ-a. Trenutak u kojem stranka prolazi kroz unutarnju utakmicu sigurno nije najbolji za imidž stranačkog jedinstva i kohezije, a to reflektiraju i ispitanici u anketama. Kad ta utakmica završi, siguran sam da će fokus i članstva i simpatizera biti takav da će davati apsolutnu podršku premijeru koji je već jednom pokazao kako se pobjeđuje na parlamentarnim izborima. Bez zaokreta udesno? HDZ je stranka koja je čvrsto u desnom centru i to je mjesto gdje ga je pozicionirao još Franjo Tuđman, svjestan da ako stranka nije u stanju zagrabiti šire od svog članstva, neće moći dobiti većinsku podršku hrvatskih ljudi. I tada su postojale stranke koje su bile desnije od HDZ-a. I, naravno, cijeli spektar stranaka koje su bile u lijevom centru i na ljevici. HDZ je najčešće pogađao bilo najvećeg broja građana i to je recept kojim može pobijediti na sljedećim izborima. Činjenica je da trenutačno postoji porast potpore SDP-u, ali to se može objasniti samo time da je njihov kandidat pobijedio na predsjedničkim izborima, kao i našim unutarstranačkim izborima. Zoran Milanović u međuvremenu je izišao iz SDP-a, položio prisegu i siguran sam da se u mjesecima i godinama koje dolaze SDP neće moći “šlepati” na njegovom izbornom rezultatu. A kad završe naši izbori, kao što sam rekao, stvari će početi sjedati na svoje mjesto.

Uvjereni ste da će “Plenkovićev HDZ” pobijediti na parlamentarnim izborima. S kime ste spremni koalirati? Na parlamentarnim izborima najvažnije je ostvariti što bolji izborni rezultat, biti relativni izborni pobjednik jer je naš politički sustav takav da nije realno da neka stranka dođe u poziciju samostalno sastavljati vlast. S druge strane, koalicija ne može biti stvar programa, što se ponekad sugerira, već pregovora nakon izbora. U tom trenutku krenut će se u prikupljanje dovoljne podrške saborskih zastupnika za dobivanje mandata za sastavljanje Vlade. To će biti situacija koju u ovom trenutku ne možemo egzaktno predvidjeti, a HDZ se i 2016. na pregovorima prvo obratio strankama koje su mu programski bliže, a nakon toga je u smislu konfiguriranja većine povlačio poteze koji su bili u tom trenutku najodgovorniji za stabilnost države i rješavanje krucijalnih pitanja u gospodarstvu i politici. Da bismo opet u pregovore krenuli s te pozicije, trebamo se okrenuti sebi i ponuditi hrvatskim biračima jasan, održiv i moderan program HDZ-a koji korespondira s izazovima današnjeg vremena i interesima hrvatskog društva u cjelini. Dugo se spominje da je sasvim izvjesno kako će se u budućnosti dogoditi velika koalicija HDZ-a i SDP-a. Niti se o tome razmišlja, niti za tim vidim potrebe, niti je to nešto što bi bilo za HDZ, ali i za Hrvatsku dobro rješenje. Znači – ne. Kako komentirate govor predsjednika na inauguraciji? Govor je bio uključiv, dao je sliku predsjednikovih promišljanja o vrijednostima i razvoju hrvatskog društva. Također, naznačio je da će se suradnja Vlade i predsjednika odvijati u okviru Ustava, zakona i predsjednikovih ovlasti. Vlada ima svoj program i ciljeve. Na kraju je bitno da svi zajedno radimo u korist građana. U jeku predsjedničke kampanje Zoran Milanović je rekao da policajcima ne treba povećati plaće. U kampanjama se uvijek kaže puno toga, iako je za neke izjave teško naći opravdanje kad god bile izrečene. Najvažnije je kako se obnaša izabrana dužnost. Naša Vlada višekratno je povećavala i osnovice i koeficijente te vraćala oduzete dodatke policajcima. I još uvijek mislim da nemaju plaće koje trebaju imati, adekvatne težini i odgovornosti posla. Vaš savjetnik Lozančić prelazi kod predsjednika Milanovića. Jeste li ga pokušali zadržati? Prepustio sam tu odluku gospodinu Lozančiću, drukčije i može ni biti. Uvijek je odluka na onome tko dobije ponudu. Hrvatska policija često je na udaru nevladinih udruga, pučke pravobraniteljice, a sada i zastupnika parlamenta EU zbog postupanja prema migrantima. Kad malo bolje pogledate, svi ti zastupnici zapravo su predstavnici političke ljevice s kojima sam u posljednje vrijeme nekoliko puta vodio rasprave i u Bruxellesu, ali sam ih primio i u Zagrebu i ukazao na nelogičnost njihovih zahtjeva te neosnovanost kritika na račun hrvatske policije. Bilo bi poštenije kad bi kazali što u biti hoće. Pogotovo oni među njima koji dolaze iz zemalja u koje bi ti migranti željeli doći. Ako je njihova politika da ih Hrvatska propusti prema njihovim zemljama, tu bismo se vrlo brzo dogovorili i Hrvatska bi mogla biti od velike pomoći jer migranti na hrvatskim granicama uzvikuju da hoće u Francusku, Italiju, Njemačku, Austriju, Švedsku… Iz suprotnog smjera ne čujem nikakve pozive dobrodošlice, a između Hrvatske i tih zemalja je žica koju su postavili naši susjedi Slovenci i Mađari. Epilog našeg propuštanja bilo bi stvaranje hot spota na teritoriju Hrvatske. Poručujem im da to odmah zaborave. Nema šanse.

Nakon što je Fahrudin Radončić postao ministar za sigurnost u BiH, je li se i što promijenilo u politici prema migrantima u BiH i kako se to reflektira na nas? Nakon preuzimanja dužnosti ministra sastao sam se s njegovim prethodnikom kojem sam vrlo jasno kazao kako će se Hrvatska postaviti u zaštiti svojih granica te da bi BiH to morala imati u vidu te se pokušati zaštititi od nelegalnog ulaska migranata na svoj teritorij. Vidim suštinsku razliku između pristupa koji je bio tada i onoga što komunicira, ali već i provodi ministar Radončić. On je poslao vrlo jasne poruke o tome da su ovakve migracije zapravo sigurnosno pitanje i da BiH neće postati “parkiralište“ za migrante. Takav pristup je u interesu BiH, ali i Hrvatske i EU u cjelini. Simbol prethodnog načina tretiranja migrantskog izazova najbolje se mogao vidjeti u takozvanom kampu Vučjak, gdje se na umjetan način stvorila i potencirala humanitarna kriza. Ljude su smjestili pred samu hrvatsku granicu, nisu im osigurali ni vodu ni smještaj ni hranu i smišljeno ih doveli u situaciju da im je jedina mogućnost masovni nezakonit ulazak u RH. To ne samo da nije u skladu s bosanskohercegovačkim i europskim zakonima već je izrazito, rekao bih, manipulativno, a u svakom slučaju nehumano prema kategoriji ljudi koji nisu izbjeglice, ali imaju želju doći na Zapad. Znači li nova politika prema migrantima u BiH da ćemo imati manje povrata iz Slovenije osoba zatečenih u nelegalnom prijelazu? Ključ je, što sam vrlo jasno kazao zastupnicima Europskog parlamenta, da EU mora jasno reći što želi. Kad su u pitanju izbjeglice, međunarodno i nacionalno zakonodavstvo su jasni. No, danas govorimo o ekonomskim migrantima, ali ne o pojedincima koji traže individualnu sreću na Zapadu, već o velikom broju ljudi koji su u pokretu. Ako postoji potreba za radnom snagom, a činjenica je da je Europa u demografskom padu, onda i to treba pretvoriti u jasnu, urednu i transparentnu politiku tako da i oni koji ih žele primiti, a pogotovo oni koji žele krenuti prema Europi unaprijed znaju koji su to sve uvjeti koje moraju zadovoljiti i tako izbjeći današnje slike koje nisu slike Europe i svijeta 21. stoljeća. Neizražavanje jasnog stava Europe prema migracijama pogoduje mrežama krijumčara ljudi, odnosno organizirani kriminalitet jača i poprima prekograničnu, paneuropsku pa i interkontinentalnu dimenziju. Kako teče proces integracije izbjeglica u Hrvatskoj? Nemam nikakvih informacija o tome da bi bilo problema, što samo potvrđuje tezu da mi jesmo u stanju i želimo pomoći onima koji su u stvarnoj potrebi i da to pokušavamo raditi na način koji neće izazvati negativnu reakciju ni tih ljudi ni, naravno, hrvatskih građana. To u Hrvatskoj zapravo nikada i nije bio problem, ali ono što je temeljna razlika u odnosu na neka prijašnja vremena činjenica je da je riječ o potencijalno velikim brojevima koji mogu izazvati kontraefekt kod domaćih ljudi. Kvalitetna integracija neizmjerno je važna. U trci za zaradom, u Europi se tim pitanjem malo tko ozbiljno bavio i tako su se razvijali paralelni svjetovi unutar tamošnjih gradova. Pogotovo je to problem za mlade koji su se rodili u Europi, a nisu se uspjeli integrirati niti izvan kvarta u kojem su odrasli. Socijalna isključenost ih gura u ruke fundamentalista, a to može samo jačati trend generalne radikalizacije. Takav scenarij ne želimo gledati u Hrvatskoj. U posljednje vrijeme rad policije jedna je od središnjih tema. Nakon 21 godinu razriješili ste ubojstvo Ibrahima Dedića. Ono što je, usuđujem se reći, način rada hrvatske policije u mom mandatu jest to da ima potpunu autonomiju i da se nitko, pogotovo politika, ne miješa u policijski posao. Siguran sam da kad policijski sustav vode odgovorni ljudi koji rade bez ikakvih pritisaka, rezultati ne mogu izostati, čak i kod vrlo starih predmeta, što se pokazalo i u ovom i ne samo ovom slučaju.

Očituje li se ta autonomija i u slučaju Josipa Ćelića? Na prepoznavanje kojeg je oružja morao onako juriti? Onog ukradenog iz njegove kuće? Vezano uz ovaj slučaj, USKOK je pokrenuo istragu protiv dvojice načelnika zadarske prometne policije. Znači, sve je u rukama pravosuđa i ja niti mogu znati tijek istrage, niti zasad imam što komentirati. Zadnjih se dana dogodio niz zločina – trostruko ubojstvo u Splitu, ubojstvo maloljetnica na Malom Lošinju i u Zagrebu. Postoje situacije koje je jednostavno nemoguće predvidjeti. Sigurno da bi policije na Tajvanu, u SAD-u, Njemačkoj i druge gdje su se posljednjih dana dogodila višestruka ubojstva, spriječile te slučajeve da su imale naznake da će se takvo što dogoditi. Bitno je da građani prijavljuju svako protupravno ponašanje i da imaju puno povjerenje da će policija poduzeti sve što je u njezinoj nadležnosti. No, da bi se poslala prava poruka počinitelju, ali i društvenoj zajednici, reakcija tijela u nastavku postupka mora ostati dosljedna. Kao primjer ću navesti osobu koju je policija u Splitu prije neki dan prijavila za fizički napad. Riječ je o osobi koju je policija prije višestruko prijavljivala za razna kaznena djela i prekršaje s elementima nasilja. Kako je moguće da takva osoba šeta na slobodi i dalje ima priliku činiti kaznena djela? Val zločina prelio se i na Međimurje. Postoji li bojazan od eskalacije netrpeljivosti prema Romima? MUP je prvi i zasad jedan od rijetkih koji je javno najavio što će poduzeti u Međimurju i to je učinio. Svima mora biti jasno da policija dolazi tek na kraju i nosi se s posljedicama. Ako djeca ne završavaju školu, ako velik broj čak ne nauči hrvatski jezik, ta djeca su u startu ostala bez šanse za ravnopravnu uključenost u društvo. Ako se zlorabi institut socijalne pomoći, onda se i kod njezine dodjele mora uvesti reda. Ako su pojedinci evidentirani, odnosno prijavljeni za više desetaka kaznenih djela, a nisu adekvatno sankcionirani, onda se šalje pogrešna poruka. Ako političari nisu u stanju ostvariti kontinuirani dijalog sa svim skupinama na svom području i nastupati kao zastupnici svih, onda nedovoljno razumiju svoju ulogu. Kad bi policija sve to trebala rješavati, približili bismo se definiciji policijske države. Nadam se da to nikome nije u interesu, MUP-u sigurno nije. (INTERVJU ZA VEČERNJI LIST)

Foto: Božidar Bebek

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI