Dubravka Brezak-Stamać: Nemam političkih ambicija, Hrvatska književna baština moja je ljubav i moja preokupacija

Dubravka Brezak-Stamać: Nemam političkih ambicija, Hrvatska književna baština moja je ljubav i moja preokupacija

Na nedavno održanoj izbornoj skupštini Akademske zajednice HDZ.a „dr. Ante Starčević“ dr, sc. Dubravka Brezak Stamać je ponovno izabrana za predsjednicu. Od prošle godine je zastupnica u Gradskoj skupštini, a istovremeno i dalje radi kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti u zagrebačkoj XV. gimnaziji. Ako dodamo tome da je kao zastupnica u četiri skupštinska odbora, a u Odboru za kulturu i predsjednica, onda baš i nema slobodnog vremena u što sam se i sam uvjerio kad smo dogovarali ovaj razgovor.

Krenimo od Akademske zajednice u kojoj ste bili na čelu jedan mandat, a sad ste ušli i u drugi. Očito su članovi bili zadovoljni načinom vašeg rada.

U prvom mandatu stvarate prostor, zovete ljude koji su zainteresirani i voljni raditi. Ovo je jedna od zajednica HDZ -a, točnije jedna od pet zajednica. No, moram naglasiti da niti jedna politička grupacija nema tako osmišljenu zajednicu umjetnika, intelektualaca, sveučilišnih profesora, znanstvenika i akademika koji surađuju i rade na principu voluntarizma i volonterizma. Moj je prvi mandat prošao u nekakvom utiranju puta, određivanju smjernica rada Akademske zajednice. Dosta se toga dogodilo, dosta je toga u te četiri godine napravljeno, a ja sam jako zadovoljna iz par razloga. Prvo zato što su se akademskoj zajednici pridružili sveučilišni profesori, znanstvenici, umjetnici, onaj dio hrvatske akademske javnosti koji svojim znanjem i stručnošću može pridonijeti hvatskom društvu. Drugo, odazivali su se gostovanjima i oni eksperti koji nisu članovi niti jedne političke zajednice, pa tako niti HDZ-a; rado su se odazivali na naše panele, javne rasprave i predavanja. Tako smo prije dvije godine imali veliki panel o demografiji. Među prvima smo u akademskim krugovima 2016. godine pokazali interes za to pitanje koje je dotada najčešće kroz rad u Matici hrvatskoj podcrtavao akademik Anđelko Akrap. Imali smo javne rasprave vezane u kurikularnu reformu o čemu se i danas puno govori, pa je bilo tema vezanih uz gospodarstvo, o širenju željezničke mreže i monetizaciji cesta, o istraživanju ugljikovodika u Jadranskom moru, teme vezane uz zdravstvenu edukaciju. Pojednostavljeno – teme koje su svakodnevno zaokupljale naše društvo nametale su se kao atraktivne.

Što će biti u novom mandatu?

Novi četverogodišnji mandat bih željela pojačati temama koje nisu česte jer se podrazumijevaju same po sebi. Primjerice, to je status hrvatskoga standardnog jezika. Svi govorimo hrvatskim jezikom, i mislimo da ga ne moramo učiti. Mišljenja sam da je došlo vrijeme da se glasnije i intenzivnije progovori o statusu hrvatskog jezika u hrvatskim institucijama. Zašto je to važno!? Primjerice, mediji sve manje njeguju hrvatski jezik, i to mislim ponajprije na najveću nacionalnu kuću – HRT, koja bi trebala biti servis izvrsnog govora. Što je s govorom saborskih zastupnika u Hrvatskom saboru, o komu bi isto trebalo voditi računa. Oni nisu retoričari i filolozi, ali mislim da hrvatskim jezikom u hrvatskom saboru trebaju govoriti svi zastupnici, bez obzira jesu li manjinski zastupnici ili zastupnici izabrani na listama političkih stranaka. Nije to ideološka tema nego je to skrb o materinskom jeziku koji njeguju sve velike kulture poput francuske ili britanske. Pokrenut ću i jedan veliki panel o tome je iseljeništvo nakon 27 godina našlo svoj prostor za ulaganja u Hrvatskoj ili je od toga odustalo. Pokušat ću na ostvarenim investicijama naših iseljenika potvrditi navedeno problemsko pitanje.

Koliko su takve rasprave utjecale na one koji trebaju te probleme i rješavati?

Svaka naša rasprava je javna i uglavnom su se odvije u Europskom domu. Bilo bi dobro da nas mediji više prate kako bismo doprli do šire javnosti. Dojma sam da su nas mediji vrlo malo pratili, a možda je razlog u tome što još nismo prepoznati kao Zajednica koja postavlja pitanja i nudi rješenja i prijedloge, no oni nisu politički (pa su manje atraktivni). Ne sumnjam da ne postoji dobra volja da nas se percipira, a možda se i mi moramo malo više nametnuti.

Prvi puta ste sjeli u klupe Gradske skupštine kao zastupnica. Kakvi su vam dojmovi do sada?

Pretpostavki nisam gajila pa sam stoga zadovoljna. Nisam razočarana! Mislim da su rasprave često vrlo dobro pripremljene. Vidljivo je da se većina zastupnika jako dobro priprema za rasprave (zato tako dugo traju), i to je nešto što mi se dopada jer daje dojam da izabrani zastupnici žele potvrditi svome biračkom tijelu da u ime građana grada Zagreba neće olako dizati ruku ili odbijati prijedloge. Žele radom povjerenje opravdati. Ono što nam je svima jako naporno jest dužina sjednica jer one traju po dva dana. Možda bi bilo bolje da imamo sjednice dva puta mjesečno s manje točaka te da tako budemo učinkovitiji.

U četiri ste odbora i predsjednica ste Odbora za kulturu. Pretpostavljam da vam je kultura najbliža i najzanimljivija.

Odbore u kojima sam kao i ostali zastupnici mogla sam „odabrati“. Radim u odborima koji su mojim predznanjem ili afinitetima meni bliski. Kultura mi je najbliža. Kako članstvom u Društvu hrvatskih književnika, tako i radom u javnosti. U HDZ-u sam predsjednica Povjerenstva za kulturu.

Jeste li vi sada profesorica, znanstvenica ili političarka?

Kada ulazim u razred, ja sam prvenstveno profesorica hrvatskog jezika. To je moje radno mjesto kojim zarađujem za život. Moji đaci uglavnom i ne znaju da sam zastupnica. Na nastavi nikada ne razgovaram o svom drugom poslu. Znanost je ono čime se bavim odkada sam diplomirala, a to je hrvatska književnost renesanse te komparativne veze hrvatske renesanse s europskom. No, hrvatske su prilike takve da svatko ne može dobiti mogućnost raditi u Institutu za hrvatsku književnost, kamo bih ja znanstvenim fokusom pripadala. Hrvatska kultura i njezina književna baština jest područje kojim ću se baviti cijeli svoj život. Politiku smatram samo kao supstitut, kao nešto u čemu mogu pomoći široj društvenoj zajednici, a da se tiče područja u kojima se osjećam kompetentnom.

Imate li političkih ambicija?

Ne. Nemam za sada nikakvih političkih ambicija. Članica sam predsjedništva GO HDZ-a Grada Zagreba i dopredsjednica Odbora za kulturu HDZ-a koji vodi državni tajnik u Ministarstvu kulture Krešimir Part. Moj rad u tijelima HDZ-a isključivo je usko vezan uz moje stručne kompetencije. Gradski zastupnici su volonteri koji dobivaju naknadu ako se odazivaju i sudjeluju na sjednicama Skupštine i u odborima. Gradski zastupnici nisu profesionalni političari.

Vidite li sebe na čelu gradske organizacije HDZ-a Zagreba?

Ne! (smijeh) U povijesti HDZ-a niti jedna žena nije vodila Gradski odbor HDZ-a Grada Zagreba. Uvjerena sam da to dr. sc. Mikulić jako dobro vodi i dobro se snalazi u tome. Uvijek sam tu da pomognem kolegama. Vidite li Vi mene na mjestu predsjednice gradskog HDZ-a? (smijeh)

U svom znanstvenom radu ste objavili šest knjiga. Koja je tema?

Sve su one vezane uz područje hrvatske renesanse. Pisma Marka Marulića, Petra Hektorovića, modeli pisanja pisama omiljenih u renesansi. Moja velika ljubav jest srednjovjekovno sakralno kazalište Mavra Vetranovića. Njegovom pjesničkom opusu sam najviše vremena i energije posvetila. Četiri knjige. Istaknula bih da je nakon dvosveščane knjige sabranih djela Mavra Vetranovića iz 1871., objavljene u JAZU, Matica hrvatska je 2016. po prvi put objavila izbor i komentar djela Vetranovića za današnjeg čitatelja, u suvremenom pravopisu standardnoga hrvatskog jezika. Na toj knjizi dugo sam radila. Dok sam još studirala, Vetranović me zaintrigirao. Za mene je to neki oblik arheologije. Nisam mogla biti arheolog pa se eto bavim arheologijom književnih tekstova. Izabrane pjesme i drame Mavra Vetranovića i Pisma iz renesanse su mi 2016. donijeli Nagradu Grada Zagreba i Nagradu Ivan Filipović za sveukupni znanstveni rad.

Rođeni ste u Vinkovcima koji je dao brojne poznate osobe.

Vinkovci su grad koji je dao velikih ljudi, počevši od bana Šokčevića koji je hrvatski jezik ozakonio, ojačao hrvatski jezik u upravi i školama. Nedavno je dobio svoj spomenik u Vinkovcima. Djelo je to našega člana Akademske zajednice – kipara Ivana Kujundžića. Iz Vinkovaca dolazi arheolog Brunšmid, glumci Nada Subotić, Vanja Drach, Rade Šerbedžija, pisci Josip i Ivan Kozarac, Goran Bare, samo su neki iz cijele plejade poznatih osoba. Na žalost danas su Vinkovci zaboravljeni, osim u vrijeme Vinkovačkih jeseni. Nekada je kroz Vinkovce prolazilo stotine vlakova dnevno, a danas možemo reći da je taj grad kao i cijela Slavonija – u stanovitoj apatiji.

Ima li u svemu tome slobodnog vremena?

Slobodnog vremena nemam, ali ako govorimo baš o onom vremenu koje uhvatim kao slobodno, to je vrijeme ljeti na otoku Molatu, u kući koju smo moj pokojni suprug i ja sagradili na njegovoj djedovini. Tu se mogu posvetiti mojoj velikoj strasti, a to je botanika. Imam veliki vrt u kojemu ima limuna, naranči, maslina, ružmarina, lavande i badema, stabalce maraske. Vjerojatno je to moj zov za zemljom, makar ona bila na otoku.

Onda vjerojatno i dobro kuhate?

Jeste li vidjeli koju Slavonku da dobro ne kuha (smijeh), ali sam ja više orijentirana na mediteransku kuhinju koju obožavam. Slavonci jedu puno ribe. Tete moje mame rado su spremale pečenog šarana i smuđa. Kriva je percepcija da Slavonci samo jedu svinjetinu i piju rakiju.

Koje su vam najveće želje u vašem životu, karijeri i politici?

U životu mi je želja da budem zdrava, i da moja djeca uspiju u onomu što sada studiraju, da ja to doživim. U karijeri mi je želja da se prije ili kasnije preselim u Institut za hrvatsku književnost u Opatičku ulicu, nedaleko Skupštine. Mislim da bih kao filolog još puno toga mogla pripremiti za hrvatsku povijest književnosti. U školi sam trideset godina i nakon toliko vremena ipak dođe do zasićenosti. U politici mi je želja da stranka bira ljude koji žele i hoće raditi, koji su stručni u svojoj profesiji, politiku ne doživljavaju isključivo kao jedinu profesiju, da bira one koji nešto mogu dati zajednici znanjem i kreativnošću.

Piše/Željko Krznarić/Foto/Božidar Bebek

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI