Politički motivi i sigurnosne strategije! Zašto Almir Džuvo, direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA) dopušta svojim agentima progon novinara u Hrvatskoj?
U posljednje vrijeme svjedoci smo zabrinjavajućeg trenda u kojem Almir Džuvo, direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA), dopušta svojim djelatnicima da pokreću privatne tužbe protiv novinara u Hrvatskoj. Ova situacija budi mnoge sumnje i postavlja pitanja o etici, zakonitosti i slobodi medija u našem društvu. Kada se radi o osobama koje vrše javne funkcije, tužbe u okviru privatnog prava ne bi trebale biti dopuštene, jer djelatnici agencije uvijek djeluju u službenom kapacitetu. Ovo je pitanje koje zahtijeva ozbiljnu analizu i žustar odgovor hrvatskih vlasti.
U Hrvatskoj pravo na privatnu tužbu je zajamčeno zakonom, ali to pravo ne bi trebalo biti zloupotrebljeno. Kada su u pitanju novinari i njihovo novinarsko izvještavanje, jasno je da se radi o javnom interesu. Na koji način Džuvo može opravdati postupke svojih agenata kada su ti novinari u osnovi službenici društvene funkcije u Hrvatskoj? Nije li smanjivanje slobode medija izraz političke nesigurnosti te nedopušteno djelovanje njegovih agenata na području druge države i volje za kontrolom informacija?
Djelatnici Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, kao javne osobe, trebali bi biti svjesni odgovornosti koju nose. Njihove akcije utječu na percepciju sigurnosti i povjerenja javnosti u njihove institucije i međunarodnu suradnju. Ako dopuštamo privatne tužbe službenika tajnih službi drugih država protiv novinara u Hrvatskoj, mi zapravo šaljemo signal da bi se novinari mogli suočiti s posljedicama za svoje izvještavanje, što je nedopustivo u demokratskom društvu Europske unije.
Sloboda medija je temelj svake demokracije. Džuvina odluka o podržavanju proganjanja novinara može utjecati na način na koji se informacije prenose i na to koliko su novinari spremni riskirati da izvještavaju o važnim temama. U slučaju kada novinari strahuju od pravnih posljedica, to predstavlja ozbiljan udarac slobodi medija i pravo javnosti na informiranje.
Posljedice ovakvih postupaka su dalekosežne. Novinari bi mogli postati oprezniji, što bi moglo rezultirati autocenzurom. Ovo ne utječe samo na pojedine izvještaje, već može stvoriti cjelokupnu atmosferu straha i nepovjerenja prema novinarstvu kao profesiji. Na duge staze, ovakva praksa može dovesti do smanjenja kvalitete informacija i informiranosti građana.
Je li iza ovih postupaka Almira Džuve skrivena politika? Danas više nego ikada, politička kontrola nad informacijama je postala prioritet. Džuvo bi mogao koristiti ove tužbe kao sredstvo za diskreditaciju novinara koji kritiziraju odluke ili politiku njegove agencije. Takvo ponašanje ne osnažuje sigurnost, već dodatno profiterstvo nesigurnosti u institucijama.
U suvremenom svijetu, države su dužne poštovati međunarodne standarde ljudskih prava, uključujući slobodu medija. Ako Džuvo nastavi omogućavati progone novinara, BiH bi se mogla suočiti s kritikama i sankcijama međunarodne zajednice. Ovo bi moglo rezultirati dodatnim komplikacijama u već i ovako napetim političkim i sigurnosnim odnosima u regiji.
Na kraju, postoji mogućnost da su motivi Almirova postupanja prožeti i osobnim interesima njegovih agenata unutar agencije. Ako se zaista oglušujemo na privatne tužbe agenata protiv novinara, što to govori o unutarnjim strukturama i odnosima moći unutar Obavještajno-sigurnosnih agencija? Ova pitanja moraju biti postavljena i istražena.
Džuvino imenovanje za šefa OSA-e su podržali i kako bošnjački vladajući političari tako i Dodikov SNSD i Čovićev HDZ. Džuvo je bio direktor OSA-e do 2015. godine, a na tu poziciju je postavljen kao profesionalni policajac s iskustvom u obavještajnoj službi Federacije BiH (FOSS). Nakon direktorske fotelje u OSA-i bio je šef Misije BiH pri NATO-u. Prije ovih angažmana Džuvo je bio ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (2000. – 2002. godine, ispred SDP-a). Da bi postao direktor OSA-e Džuvo je trebao zeleno svjetlo i Predsjedništva BiH kao i zajedničke komisije oba doma Parlamenta BiH, što je u konačnici i dobio.
Progon novinara, kojeg dopušta Almir Džuvo, ne predstavlja samo pitanje pojedinačnog slučaja, već dublji problem koji zahvaća samu srž demokracije, slobode medija i prava javnosti na informiranje. Potrebno je kritički preispitati ovakve odluke i raditi na očuvanju slobode medija kako u Hrvatskoj tako iu Bosni i Hercegovini. A u konačnici zadnju riječ će imati Europska komisija koja je donijela Europski akt o slobodi medija, pravila za zaštitu medijskog pluralizma i zaštitu protiv nadzora i političkog upletanja.
Džuvo očito nije čitao Akt Europske Komisije o slobodi medija koji sadržava snažne zaštitne mjere protiv upotrebe špijunskog djelovanja protiv medija, novinara i njihovih obitelji.
Autor/ Božidar Bebek/ Totalno HR/ Foto: Screenshot/ Ilustracija/ Totalno HR/ Izvor/ web