Škoro: “Uvijek pokušavam raditi stvari na način da slijedim taj svoj unutarnji instinkt, da budem pravičan”

Škoro: “Uvijek pokušavam raditi stvari na način da slijedim taj svoj unutarnji instinkt, da budem pravičan”

Predsjednički kandidat Miroslav Škoro izjavio je u nedjelju da kada bi bio predsjednik države, u ovom trenutku ne bi pokrenuo postupak zabrane SDSS-a. Na pitanje misli li da bi se trebala oporezivati imovina, odgovara: “Znam da ništa ne znam”. Njegova specijalnost u ekonomiji su, objašnjava, intelektualna prava i monetizacija nematerijalnog vlasništva, dok o svemu drugome zna “vjerojatno na razini prosječnog ekonomista”.

Brojne je reakcije u javnosti izazvala nedavna Škorina izjava da “bi pokrenuo zabranu određenih političkih stranaka ako se za to stvore uvjeti”, a na pitanje novinara Aleksandra Stankovića u HTV-ovoj emisji “Nedjeljom u dva” jesu li se stekli uvjeti da se zabrani SDSS, Škoro nije odmah odgovorio.

Najprije je uputio kritike na politički rad čelnika SDSS-a Milorada Pupovca, ali je na kraju poručio da u ovom trenutku, kada bi bio predsjednik, ne bi pokrenuo zabranu SDSS-a.

“Trenutno? Ne, ne bih, ali sam rekao da predsjednik može te i dalje smatram da može i da treba, ako se steknu uvjeti”, rekao je na pitanje bi li pokrenuo zabranu SDSS-a da je predsjednik.

Prethodno je ustvrdio kako Pupovac kod njega izaziva nelagodu kad kaže “da mi svi skupa živom u nekoj državi koja nalikuje ili će završiti kao nekakva fašistička tvorevina iz 1945. godine”.

“Mene to zabrinjava. Ako je tome stvarno tako, ja u takvoj zemlji ne želim živjeti. S druge strane, ako to nije tako, čemu to onda služi, je li to onda po vama ili hrvatskoj javnosti, destabilizacija ili pokušaj destabilizacije”, istaknuo je Škoro.

Zamjera Pupovcu kako je rekao, što ide “po svoje mišljenje na fruškogorski dernek, dok mi svi obilježavamo godišnjicu Oluje Dan pobjede i Dan hrvatskih branitelja”.

“I vrati se nazad s nekakvim idejama po kojima je ustvari, taj nesretni odlazak srpskog stanovništva i življa iz Hrvatske, planirani egzodus koji se na tom derneku žaluje svake godine, i onda pokušava prikazati našu zemlju i nas sve skupa kao nekakve fašiste – meni je to grozno”, ustvrdio je Škoro.

Smatra i da Pupovčeva politika ne ide u korist političkog sustava RH. “Mislim da način na koji vodi svoje politike definitivno ne ide u korist političkog sustava RH i mislim da to nije dobro ni za njega ni za srpski narod u Hrvatskoj, niti za nas sve skupa”, rekao je upitan podriva li Pupovac demokratski sustav zemlje.

Škoro je odbacio nagađanja da će, ako ne pobijedi na predsjedničkim izborima, predvoditi okupljene desne stranke na parlamentarnim izborima.

“To nisu točne informacije. Usredotočen sam na ove izbore. Smatram da je sazrijelo vrijeme da se naprave promjene koje su nužne da bismo mogli ići dalje kao društvo. Ne razmišljam opće ni o kakvim parlamentarnim izborima, niti sam o tome vodio bilo kakve razgovore”, rekao je komentirajući nagađanja medija da će, ako ne pobijedi na predsjedničkim izborima, vjerojatno ostati u politici kao možebitni čelnik okupljenih stranaka desnice na parlamentarnim izborima.

No, nije isključio nastavak daljnjeg bavljenja politikom jer, kako je rekao, mora artikulirati do kraja ono što je započeo.

Na primjedbu novinara kako to ipak znači da bi se mogao kandidirati na parlamentarnim izborima, odgovorio je kako bi se možda mogao kandidirati za gradonačelnika Gospića. “Ne znam”, dodao je, pri čemu je novinar podsjetio da se Škoro već jednom kandidirao za gradonačelnika- Osijeka. “Jesam i nisam prošao”, dodao je kroz smijeh Škoro.

Osvrnuo se tijekom emisije i na činjenicu da je već bio dijelom političkog establišmenta:

– Da su stvari u hrvatskoj politici dobre, ja se ne bih prije svega imao ambicija politički artikulirati. One jednostavno nisu dobre. Da su stvari u HDZ-u, kada je u pitanju vodstvo HDZ-a, dakle ta politička oligarhija ili elita koja se odvojila od samog članstva dobre, ja nikada ne bih ni izlazio iz tog HDZ-a.  Međutim one nisu dobre. I to je razlog zbog kojeg sam ja napustio tu stranku. Nisam od onih ljudi koji smatra da sama činjenica da sam bio u HDZ-u mene ‘za sve vijeke vjekova amen’ stvrstava kao nekog ortodoksnog HDZ-ovca. Tom  analogijom je Jasmin Stavros još uvijek bubnjar grupe More, a nije vokalni solist. Svi mi prolazimo određene procese u sazrijevanju, odrastanju, životu. Ja jesam bio član HDZ-a, međutim vratio sam iskaznicu HDZ-a i dao sam ostavku, otišao sam, vratio sam mandat Ivi Sanaderu odnosno HDZ-u. Svi ovi licemjerni ljudi koji mene na neki način pokušavaju gurnuti u taj ekstremni desni spektar, su u to vrijeme ostali uz Ivu Sanadera i dan danas se nalaze u vlasti – rekao je.

U HDZ je ušao u dva navrata.

– Drugi put je bio više igrokaz za ljude. Ušao sam 1994. ili 1995. To je bilo prvi put – objasnio je, dodavši kako je Demokratski centar podržavao, ali nije bio član.

O uručenju članske iskaznice 2007. godine od strane Ive Sanadera pak kaže:

– To je bilo procijenjeno da bi bilo dobro medijski da me se učlani još jedanput u taj HDZ.

Iskaznicu HDZ-a te godine primio je kada su, rekao je, “s drugog spektra dolazile glasine da će zabraniti glasovanje hrvatskoj dijaspori”.

– Nije mi se sviđalo kada su govorili da bi izbacili vjeronauk iz odgojno-obrazovnog procesa. To su neke stvari koje mene ideološki smetaju. S druge strane, dovoljno sam iskusan da znam da se svi mi kao ribe krećemo u toj politici i nema mogućnosti artikulacije vlastitih želja, htijenja i promjena, ukoliko se politički ne artikulirate, rekao je.

Razjasnio je i neke stvari iz svoje biografije, a koje se odnose na ’89., odnosno 1990. godinu.

–  Ja ne znam pretpostavljaju li ljudi da sam ja ’89. godine otišao u Ameriku, onda su me zavezali za nogu od stola pa sam tamo bio zavezan cijelo vrijeme, nisam se mrdao. Ja sam se od ’89. godine pa do danas jako puno mrdao svugdje, tako da jesam 1990. godine bio u Hrvatskoj na nekoliko mjeseci pa se ponovno vratio u Ameriku. Godine 1992. sam se vratio u ratni Osijek s malim djetetom. Uvijek pokušavam raditi stvari na način da slijedim taj svoj unutarnji instinkt, da budem pravičan, da radim stvari koje su dobre. I imam neki kontinuitet, od toga da sam napisao pjesmu ‘Ne dirajte mi ravnicu’, da sam napisao ‘Sude mi’ kad su mnogi otvarali hladne pjenušce pri uhićenju hrvatskih generala, do dana današnjega kada smatram da treba napraviti promjene u ovom našem sustavu, kada sam se uistinu javno izložio svim objedama – rekao je.

Na pitanje je li mu na kraju žao što se nije borio s puškom u ruci rekao je:

– Za domovinu se može boriti na puno načina. Ako bi ta puška na mom ramenu završila prije rat i pomogla da se Hrvatska prije prizna u međunarodno priznatim granicama, onda definitivno je. Ja se ispričavam ako nisam nosio tu pušku. Međutim ja sam napisao pjesmu ‘Ne dirajte mi ravnicu’ i učinio sam sve što mogu da doprinesem tome da država kakvu danas imamo bude stvorena u uvjetima u kojima se onda stvarala. Hrvata je u svijetu negdje osam milijuna. Tako kažu. S druge strane, u obrani Republike Hrvatske s puškom na ramenu sudjelovalo je 400 tisuća, 500 tisuća, neki 600 tisuća, neki 800 tisuća… To je opet 10 posto stanovništva. Tom analogijom, što je onda radila moja sestra? Što je radila žena, što su radili svi ti ljudi koji su se kretali po crti bojišnice i radili u gospodarstvu i privredi, da bi svi skupa mogli održavati tu vojsku koju smo imali? – odgovara protupitanjem.

Prokomentirao je i svoju imovinsku karticu, rekavši kako ju ne zna naizust baš najbolje.

– Supruga i ja imamo obiteljsku kuću u Zagrebu, imamo vlasničke udjele u jednom poduzeću u kojemu ona ima 50 posto, ja 50 posto. To je poduzeće koje se bavi diskografijom i proizvodnjom vina. Ja imam još 50 posto udjela u jednoj tvrtki koja se bavi nekretninama. Imam pet posto udjela u firmi koja se bavi softverom, imamo još nešto sitnih dionica u HT-u i Mon Perinu. Imam vinograd u kutjevačkom kraju u Mitrovcu… – nabrojio je Škoro.

Autor/ Totalno.hr/ HINA/ HRT

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI