M. Ljubić: Plenković i Brkić Hrvate pretvaraju u insane od Stambola, a Hadezeovce u – eunuhe

M. Ljubić: Plenković i Brkić Hrvate pretvaraju u insane od Stambola, a Hadezeovce u – eunuhe

Odlukom o upućivanju Istanbulske konvencije u proceduru ratifikacije u Sabor, Plenković je odlučio kastrirati (škopiti) HDZ-ovce, pretvoriti ih u nacionalne eunuhe i priložiti bezličnoj masi novoeuropskih političkih janjičara. Kažu da je izdata zapovijed da se autobusima organizirano dovlače svi „insani“ s HDZ iskaznicom pred središnjicu stranke, da će tamo Gordan Bosanac i njegov Institut za mirovne studije organizirati škopljenje, da će Radojka Borić sekundirati kao posebna medicinska sestra, a Bojana Genov brojati i slagati izvađena jaja u posebne posude, koje se nakon uspješno obavljenoga škopljenja specijalnim transportom voze u Bruxelles kao dokaz.

Europska komisija će poslati Hahna i Mimicu da nadgledaju taj postupak, prema osobnoj preporuci predsjednika Junkera. Angela Merkel je poslala dvadeset njemačkih „hećima“ specijaliziranih za bezbolno škopljenje, a Marko Pavić, ministar rada i svega čega se dohvati osigurao je sredstva iz EU fondova. Proces pretvaranja Hadezeovaca u eunuhe je i prelazak na vjeru pod specifičnim imenom, poznatu još iz starohrvatskih vremena sukoba s Osmanlijama – kao „Turčin vjera“, a označava čvrstu vjeru. Prema dobro informiranim izvorima oko središnjice, postignut je dogovor i s Miloradom Pupovcem, koji neće slati nikakve prosvjedne note po svijetu, jer ga se ne tiče prekrštavanje Hadezeovaca, s obzirom na to da je ustanovio da među njima nema njegovih Srba.

Sve je potpuno osmišljeno i precizno dogovoreno posebnim akcijskim planom i strategijom koju je izradila ministrica Divjak sa svojim reformskim ekspertima. Kažu da je Divjakica bila toliko ushićena mogućnošću da uzvrati Plenkoviću ljubav zbog potpore reformi, da je zatražila iskaznicu HDZ-a.

Milijan Brkić će pjevati ispod stranačkih „pendžera“ (to je današnji Facebook, a nekadašnji prozorčići) janjičarske sevdalinke kako bi bol prilikom škopljenja bez anestezije bila podnošljiva a novi janjičari prošli uspješno prvu fazu inicijacije.

Popratni vokal će biti Margareta Mađerić.

S obzirom na to da nismo još uvijek sigurni da je navedeno potpuno točno, posvetimo se radije onome što se može dokazati, jer gore spomenuto ćemo i onako brzo doznati preko informativnog programa HRT-a.

Što je pokazao Plenković slanjem Istanbulske konvencije u proceduru?

Pokazao je da je prolaznik, čak i ispod razine nekih prije njega, primjerice Račana ili Kosorice, koji su na prilično banalan način zloupotrebljavali svoje državne i ine pozicije, više se uzdajući u pokriće funkcije i prolaznost ljudskoga pamćenja, nego u sadržaj onoga što rade.

Međutim, nacionalno pamćenje ipak ne oprašta i tu nikakvi Macani ni televizijski Kaze i Kunići ne mogu pomoći.

Nikome.

Nije teško razumjeti da je Plenković pod izuzetnim pritiscima u procesu donošenja mnogih odluka. Jer, nije ni Plenković, ni aktualna vlada, pao i pali s Marsa, naslijedili su neke stvari, neke procese, a sudionici su i ozbiljnih međunarodnih procesa o kojima moraju voditi računa, međutim, plaćeni su i čašćeni su za odupiranje tim pritiscima i ravnanjem nacionalnim interesom.

Ali, ipak….

Milanović nije poslao u proces ratifikacije Istanbulsku konvenciju, oni jesu.
Neinteligentno se vaditi na SDP jer to nije uradio, iako ju je Milanović potpisao, jer time zorno Plenković potvrđuje daleko veći senzibilitet Milanovićeve vlade za hrvatske nacionalne realnosti, nego svoje. A Plenković je HDZ, Milanović – SDP.

U svemu mora postojati granica.

Donja, neprelazna nacionalna granica.

Problem vlade Andreja Plenkovića i njegovoga HDZ-a je što ta granica ne postoji za njih, čime zorno pokazuju totalni prijezir prema hrvatskom narodu i njegovoj nacionalnoj kolektivnoj memoriji.

A ta granica postoji, čak i onda kad se narod, ljudi, Hrvati, hrvatski kršćani, zbog njihovoga utjecaja na referentnu javnost, ne mogu javno i pretežito očitovati o tim granicama.

Međutim, to nikako za pametne ljude ne znači da one ne postoje.

Plenković je odlučio u saborsku proceduru uputiti zakon o ratifikaciji Istanbulske konvencije.

Što to znači?

Znači nekoliko stvari:

Prvo, da HDZ odustaje od deklaracije da su demokršćanska stranka, s naglaskom na ovo – kršćanska, otvoreno se promećući u antikršćansku grupaciju.

Drugo, da HDZ odustaje od poštivanja temeljnih ustavnih odredbi hrvatskoga ustava

Treće, da HDZ odustaje od elementarnih načela suverenističke politike koju su još bar u simbolici baštinili.

Četvrto, da HDZ ustupa hrvatsku državu organizacijama koje su izvan svakoga utjecaja volje izbornoga tijela hrvatskoga naroda i nasuprot svemu što hrvatski narod jest, s naglaskom da upravo ključna identitetska obilježja predaje tim organizacijama, svodeći suvremenu hrvatsku demokraciju na surogat bivše komunističke Hrvatske, gdje je Socijalistički savez radnoga naroda glumio okvir navodnoga demokratskoga spektra, fintirajući totalitarnu volju u humanistički poredak vrednota.

Plenkovićev HDZ bi se nakon odluke da se Istanbulska konvencija uputi u saborsku proceduru morao nazvati izokrenutim imenom – Zgubidanska družina Hrvatske (ZDH), da se bar simbolički zaštiti ime pokreta koji je predvodio naciju u stvaranje države.

Jer, ništa im drugo ne preostaje.

Niti jesu.

Niti će u nacionalnoj memoriji biti, koliko god im se činilo da su uspješno izveli politički dribling.

Ne preostaje ništa drugo nego, ili odreknuće od tako đavoljega saveza, ili pristajanje na njega, ni Hrvoju Zekanoviću iz HRAST-a, meni neobično dragome čovjeku, vertikali hrvatskog suverenizma Goranu Dodigu iz Hrvatske demokratske kršćanske stranke, ne preostaje ništa drugo ni ostalima izvan vladajuće koalicije, pri čemu prije svega mislim na Most, koji u ovako dramatičnom trenutku nastoji pokazati da HDZ ne valja, kao da to nije jasno svakoj budali u Hrvatskoj, umjesto da jasnim porukama definiraju svoje stranačke i političke profile isključujući đavolje političke saveznike iz svojih redova, kako bi se isti taj narod imao prema čemu ravnati.

Ne može naime Božo Petrov ili njegov grlati kompanjon Grmoja samo likovati nad posrnućem HDZ-a ako to posrnuće gura hrvatski narod u neviđenu nevolju, dok mu istovremeno kolegica u stranci Strenja Linić ultimativno zagovara Istanbulsku zaštitu hrvatskih žena.

Žene u hrvatskoj ne treba braniti na kapijama Stambola.

U povijesnoj memoriji naroda kojima je Istanbul bio prijestolnica, žena se povezuje s haremom.

A haremom se ne brane hrvatske žene.

Pođimo redom.

HDZ upućivanjem Istanbulske konvencije u saborsku proceduru, jasno, nedvojbeno i trajno pokazuje da je njima kršćanstvo zapravo floskula. Jer upućivanje Konvencije u proceduru usvajanja s potpuno sigurnom izvjesnošću da će biti usvojena s fintiranjem pojedinačnoga odreknuća pojedinih članova HDZ u Saboru radi javnoga pranja i zadržavanja tupaste iluzije, znači banalnu, neinteligentnu i dalekosežnu prijevaru, daleko težu prijevaru, daleko zloćudniju, čak i od samostalnoga usvajanja te i takve Konvencije. To znači ruganje zdravome razumu nacije i dubokome podcjenjivanju hrvatskoga naroda, koristeći opoziciju za pranje vlastitih izrazito prljavih ruku. Nejasno mi je kako je moguće da bilo koji zastupnik HDZ-a u Saboru smije i pomisliti da će ga eventualno glasovanje protiv Konvencije koju je njegova vlada pustila u proceduru amnestirati od odgovornosti, a da pri tome ne iskaže – nepovjerenje toj vladi.

I ne istupi iz takve stranke!

Jer, slanje Istanbulske konvencije u proceduru usvajanja s potpuno sigurnom izvjesnošću da će biti usvojene u posve nelegitimnom odnosu programskih nevaljalosti u Saboru, nelegitimnom kaosu jer nikada nije zbog katastrofalnoga izbornoga zakonodavstva predstavljao cjeloviti hrvatski narod u političkom smislu s obavezujućim normama i programima, je, bez obzira na pojedinačni stav bilo kojega zastupnika HDZ-a političko samoubojstvo svakoga od tih ljudi. I, ne samo političko. Nego i – društveno.

Njihov posao nije glumatati pred kamerama i iskazivati navodni osobni odnos prema toj Konvenciji, nego prije svega u okviru vladajuće stranke ili spriječiti proceduru ozakonjivanja evidentnoga zla u hrvatskom društvenom i državnom poretku, ili – javno se zahvaliti na članstvu u takvoj stranci.

Tu sredine nema.

Jer Konvencija nije smjela iz pristojne kršćanske stranke izići u Sabor.

S obzirom na to da rodna ideologija koju nesumnjivo promiče Istanbulska konvencija u modus vivendi suvremenih europskih društava, znači izrazito antikršćansko vrijednosno djelovanja i preusmjeravanje društava i samoga čovjeka, jasno je kao dan da ovakav HDZ makar ni jedan njegov zastupnik ne glasovao za ratifikaciju, čim je upućena u proceduru, pristaje na- HDZ-ovo izrazito antikršćanstvo.

Time HDZ umjesto deklarirane demokršćanske stranke postaje eksplicitna antikršćanska stranka u Hrvatskoj. Konačno, posve su se otvoreno, po tko zna koji put stavili nasuprot preporuka Biskupske konferencije Hrvatske, koja je jedina formalno i kanonski nadležna za tumačenje temelja kršćanske etike i vrednota.

I, pranja nema nakon toga.

Niti je moguće izvlačiti se eventualnim glasovanjem protiv na pojedina
noj razni, a nakon toga ostati u takvoj stranci i takvoj političkoj strukturi. Iz sotonskoga saveza nema izlaza!

Nespojivo je sudjelovati, makar i pojedinačnim protivljenjem u ratifikaciji Konvencije u Saboru, u strukturi HDZ-a koji je s vladajuće pozicije omogućio golim prebrojavanjem zastupnika, ratifikaciju te Konvencije. Tko god glasovao za ratifikaciju, makar to bila golema većina opozicije, HDZ je nositelj najtežega udara na hrvatski kršćanski identitet i nikada više se nakon toga ne smije ni pomisliti nazvati kršćanskom strankom.
Nisu to odavno, ali ovaj put zauvijek i definitivno.

Drugo, dr, Dubravko Ljubić među mnogima, ali najeksplicitnije i najjasnije je u svome fantastičnom tekstu elaboracije problematike Istanbulske konvencije jasno ukazao da hrvatski ustav ne poznaje pojam roda i da je uvođenje toga pojma u zakonodavni poredak Republike Hrvatske – neustavno. U Hrvatskom ustavu postoji temeljna vrednota spolne ravnopravnosti. Pozivati se na to da u hrvatskom zakonodavstvu postoji čitav niz primjera primijenjenoga pojma roda, tragična je okolnost opravdavanja zločina –zločinom. Svi koji se pozivaju na postojanje pojma rod u postojećim zakonima, zapravo se smiju i rugaju Ustavu i državnom poretku zemlje.

Da ih slušamo?

Tko može neka sluša.

Ali, neka ne kaže – nisam znao.

HDZ se odlučio, tragom svoga strmoglavog nacionalnog a i vrijednosnoga urušavanja radije poslužiti tumačenjem Dubravke Šuice da je pojmovnost roda u Konvenciji zapravo samo jezično terminološka kategorija, pri čemu, da se čovjek ne bi smijao toj nesretnoj političkoj kreaturi, valja naglasiti da se hrvatsko zakonodavstvo i ustav pišu i tumače isključivo prema normativima hrvatskoga jezika, pa je svaki pokušaj tumačenja s pozicije englesko-hrvatskoga značenja pojmova rod i spol, zapravo – ruganje zdravome razumu hrvatskoga naroda.

I ruganje pojmu i značenju hrvatskoga jezika kao temeljnoj nacionalno-identitetskoj kategoriji.

Nije zakonski zabranjeno ruganje, ali onoga tko se ruga, kao u ovome slučaju Šuicu, valja upozoriti da ljudi to znaju.

Pa nek dela kako bi Bandić rekao!

U sferu izrazitog bezobrazluka spada i pokušaj ministrice Murganić, kao i još nekih stranačkih dužnosnika da se pokuša namjera usvajanja Konvencije objasniti eventualnim donošenjem deklaracija, tumačenja, selekcijom odredbi Konvencije, usprkos tome što opet svaki čovjek u Hrvatskoj zna da je to – dodatno ruganje. Jer deklaracije služe po Račanovome principu političkog djelovanja za zamagljivanje, ne služe zakonodavno ničemu, niti vrijede bilo što pogotovo u društvu potpuno uništenih moralnih standarda gdje riječ ne znači baš ništa, a zakoni se moraju provoditi. S obzirom na to da HDZ tolerira izrazito neustavno višegodišnje provođenje građanskoga odgoja u školama na temeljima Kinsi- Štulhofer seksualnoga odgoja i otvorene pedofilije koju je tako izrazito tolerirala i aktualna pomoćnica ministrice obrazovanja Lidija Kralj na HTV-u, jasno je da sam pojam ustavnosti ovakvome HDZ-u služi samo ili za utvrđivanje postojećih pozicija ili za – izrugivanje zdravome razumu nacije.

I svakome minimumu moralnih normi.

HDZ je očito naviknut na deklaracije, kao i na činjenicu da im je do sada prolazilo da su demokršćanska stranka, jer su uvijek mogli mahati kreaturama s navodne ljevice kao – opasnošću.

Tragikomično.

Nisu očekivali da bi se moglo dogoditi da ljudi počnu vikati- bježite narode, eto hadezeovca!

A to se događa.

Treće, u Istanbulskoj se konvenciji eksplicitno, uvođenjem međunarodnoga nadzornoga tijela GREVIO oduzima nadležnost nacionalnim državama nad njihovim identitetskim vrednotama i politikama. Nikada u povijesti suvremene civilizacije, niti u međunarodnim odnosima nije bilo takvoga međunarodnoga akta.

Nikada.

Uvijek su nacionalne države u svim međunarodnim sporazumima i organizacijama zadržavale monopolno pravo na upravljanje svojim identitetom. Istanbulska konvencija uvodi posredno oduzimanje prava na upravljanje tim identitetom, pri čemu se naglašava proces obrazovanja, kulture i medija. Drugim riječima, ime i prezime svakoga naroda.

I njegova državnost.

U tome svemu, Istanbulska konvencija teško zloupotrebljava sam pojam žene, izvrćući ga ruglu, a ne zaštiti od nasilja. U ostalom dovoljno je vidjeti zagovornike te „zaštite“.
Suvremenim korisnicama znaka HDZ, ili Zgubidanskom društvu Hrvatske (ZDH) valja reći da se za tu državnost umiralo, da je identitet esencija državnosti, da to znači htjeti svoju samostalnu državu, da su ljudi umirali za svoje korijene, a ne za BDP ili europske fondove.

I da hrvatska žena čija se zaštita ostavlja na milost i nemilost Radojke Borić ima izbora, ili se antifašizirati u nekome sektoru antifašiziranih revolucionarki s bubnjevima, transparentima ili urličući po zagrebačkim ulicama, ili bježati kud je noge nose.
Sve međunarodne međudržavne konvencije počivaju na izrazitom monopolu nacionalnih država da nadziru i kontroliraju svoje obrazovne, kulturne i medijske sustave.

Nema izuzetka.

Četvrto, HDZ puštajući u proceduru Istanbulsku konvenciju potvrđuje samoproglašeno i nelegitimno, te nereprezentativno pravo formirane i umrežene antifa strukture u Hrvatskoj na upravljanje pretežitim i izrazito bitnim nacionalnim resursima. Konvencija predviđa da države potpisnice prenesu veliki dio svojih nadležnosti na postojeće i specijalizirane profesionalne civilne udruge koje su najčešće izraz nelegitimnih i samoproglašenih globalističkih i izrazito destruktivnih interesa, da im zajamči trajno financiranje iz državnih proračuna i to izvan utjecaja državnog zakonodavstva i nadzora, jer će to nadzirati GREVIO, tijelo istih takvih profesionalaca na međunarodnome planu i izvan nacionalne kontrole, te osigura trajno izuzeće iz političke i nadzorne volje hrvatskoga naroda.

Tako država Istanbulskom konvencijom oduzima ekskluzivno pravo hrvatskom narodu na upravljanje svojom državnošću, predajući državnost Zokiju Pusiću ili Radojki Borić.

To, točno to, radi HDZ.

Drugim riječima, kad god i kako god bili izbori, kakve god programe i poruke nudili sudionici izbornoga procesa, obrazovanjem, kulturom i medijima, identitetskim oznakama hrvatskoga naroda, upravljat će organizacije i ljudi na koje se ne može primijeniti- izborna volja hrvatskoga naroda.

Nedodirljivi.

Ne postoji eksplicitniji dokaz razdržavljenja države i uništenja nacionalne državnosti.
Državnost, identitet i društvene vrednote se eksplicitno u Hrvatskoj predaju u ruke Radojki Borić, Sanji Sarnavki, Gordanu Bosancu, Draganu Zeliću, Zoranu Pusiću, Bojani Genov, Draganu Markovini i stotinama takvih koji postaju apsolutni politički kraljevi i kraljice, pa tko voli neka izvoli. Te skupine se instaliraju izvan bilo kakve volje i vrijednosnoga poretka hrvatskoga naroda, s namjerom i ciljem da preusmjere sve društvene vrjednote i hrvatski društveni poredak vrijednosti.

Koliko je ljudi u Hrvatskoj, glasača HDZ-a, koji su se u stanju poistovjetiti s kraljevstvom takvih?

HDZ ga ratifikacijom Istanbulske konvencije –proglašava.

Time HDZ, upućujući Istanbulsku konvenciju u proceduru ratifikacije jasno šalje poruku da mu je legitimitet hrvatskoga naroda nebitan, nepotreban, da je takav legitimitet nevažan za državnost i državu, te da je država kojom trenutno upravlja – izvanhrvatska. Da ne kažem, antihrvatska.

Tako se ispunjava vizija političkog mainstreama, ako kome nije bilo jasna Plenkovićeva vizija državne politike s početka mandata na čelu HDZ-a.

Slati poruke iz ovakvoga HDZ-a ili nasuprot ovakvome HDZ-u s pozicija ili pripadnosti stranci ili koalicijskih partnera o nekakvom referendumu, protivljenju, glasovanju protiv, a znati da će se Konvencija usvojiti u Saboru osloncem na opoziciju, je još gore i još nečasnije nego uputiti Konvenciju u proceduru.

Plenković je upućivanjem Konvencije u proceduru pokazao tko je on.

HDZ također.

Tu nema iznimki.

Ni nepoznanica.

Ne može se biti član HDZ-a, misliti i predstavljati se demokršćaninom, suverenistom a tolerirati upućivanje Konvencije u proceduru u postojeći realitet Sabora, koji će ju sigurno usvojiti, glasovati protiv i misliti da je – to jamstvo poruke naciji da si ostao ono čime se deklariraš.

Kršćanstvo je eksplicitno.

Juda je bio časniji.

Izdao je, shvatio pogrješku gledajući Isusove patnje, nije tražio milost, našao je uže i objesio se.

Što je činiti današnjim Hadezeovcima?

Objesiti se?

Nema štrika rekao bi Matoš, a nije ni primjereno za mlađe od 12 godina.

Vrlo je vjerojatno da će Brkić objaviti nekakav Facebook status ( kako smo rekli na početku –pod „pendžerima“), stihoklepiti o vjeri i domoljublju, da će kompanjoni pokušavati preko lobističkih struktura objasniti da je to „politika“ da će „biti bolje“, da će oni kad dođu na vlast ovo ili ono čim se riješe „onoga“, da će…..nastaviti se rugati budalama.

Ako ih još uvijek ima.

Poučak ostalima, u njihovoj blizini: Uzmite ljudi podugačke štapove radi nužnoga dodira, jer držati se pod rukom s takvim tipovima, kako god glasovali unutra Zgubidanskoga društva Hrvatske, teže je i trajnije smrtonosno od kante nad šeširom Ante Tomića.
Pitajte Splićane ako već nemate prilike pitati Antu.

“Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Totalno HR.”

Izvor/Narod.hr/Piše/Marko Ljubić
Foto/Ilustracija/Totalno.HR

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI

Wordpress (1)
  • Istanbulska konvencija odnosi se na muslimanske zemlje u kojima žene imaju potlačeni trećerazredni položaj u društvu. Kad te zemlje postignu standard muško ženski odnosa u Europi onda neka se jave Evropi sa svojim programima. Do tada razlaz.