NEDJELJA MUKE GOSPODNJE! Danas je Cvjetnica – Prvi dan Velikog tjedna: Biti Isusu na raspolaganju

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE! Danas je Cvjetnica – Prvi dan Velikog tjedna: Biti Isusu na raspolaganju

Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanski blagdan, te se slavi u nedjelju prije Uskrsa, a ujedno to je i prvi dan Velikog tjedna, odnosno uvod u isti koji slave katolici diljem svijeta.

Događaj Isusova ulaska u Jeruzalem, a pogotovo način na koji se odvio, višestruko je znakovit. Ne samo da je Isus ispunio mesijansko proroštvo ulazeći kao kralj mira, već je sve skupa znakovito i za svaku vjerničku dušu koja sudjeluje u ovom ulasku. Zato se znakovitost svega tiče i svakoga od nas koji se pridružujemo Isusu prateći ga u povorci u danima najvećih otajstava njegova mesijanskog poslanja.

Crkva spominje Isusov svečani ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19), ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu.

U spomen na taj događaj koji je predstavljao uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu vjernici u crkvu nose grančice koje se blagoslivljaju.

Nedjelja Cvjetnica je dan kada se spominjemo Isusova slavnog ulaska u Jeruzalem nekoliko dana prije nego će podnijeti svoju muku i smrt za spasenje nas grešnika. Gospodinov ulazak u Jeruzalem nije ipak bio stihijski ili slučajan, već je bio ulazak koji je on pomno isplanirao u duhu starozavjetnih proročanstava, kako bi skrenuo pozornost onima koji će biti dionici njegova ulaska. Zato je svojim učenicima i dao vrlo jasne upute: “Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite i dovedite ih k meni. Ako vam tko što rekne, recite: ‘Gospodinu trebaju’, i odmah će ih pustiti.” Njegove upute učenicima višestruko su značajne, kako za razumijevanje njegova mesijanskog poslanja, tako isto i za naš duhovni život. Naime, već je evanđelist Matej uočio da je Isus dao takve upute kako bi se na njemu ispunilo mesijansko proročanstvo iz Knjige proroka Zaharije koji je navijestio da će krotki Kralj, osloboditelj Siona, doći ‘jašući na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu’. A kao što je prorok nagovijestio, tako je Isus ostvario, izabirući magare kao životinju koja nije služila za rat, već je pokazivala veliku krotkost i spremnost strpljivog nošenja bremena života. Jašući na magaretu Isus je naznačio da dolazi u misiji mira, a ne rata, te da njegovo mesijanstvo neće biti oružana revolucija protiv zemaljskih protivnika naroda Izraelova, već mirovna misija kojom će izmiriti svoj narod s Bogom.

Događaj Isusova ulaska u Jeruzalem, a pogotovo način na koji se odvio, višestruko je znakovit. Ne samo da je Isus ispunio mesijansko proroštvo ulazeći kao kralj mira, već je sve skupa znakovito i za svaku vjerničku dušu koja sudjeluje u ovom ulasku. Zato se znakovitost svega tiče i svakoga od nas koji se pridružujemo Isusu prateći ga u povorci u danima najvećih otajstava njegova mesijanskog poslanja. Jer ne samo da ulazi kao kralj mira u svoj grad Jeruzalem, nego ulazi u svaku vjerničku dušu pretvarajući je u grad mira svojom prisutnošću. Njegov ulazak u Jeruzalem se nije dogodio samo za onaj broj ljudi koji su tada prisustvovali tom događaju, već se događa za svakoga tko Krista uzima za svoga mesiju i mironosnoga kralj.

A koliko je Isus htio aktivno sudjelovanje svakoga od nas, pokazuju upute koje daje učenicima. Gospodin nije htio tek ući u Jeruzalem neopaženo, ali isto tako nije htio ući bez sudjelovanja i doprinosa onih koji su čekali Mesiju kao kralja mira. Time što je poslao učenike da iz sela koje je bilo pred njima odriješe i dovedu magaricu i magare, želio je istaknuti kako mu je stalo da i oni kojima on dolazi dadnu svoj doprinos, to jest da se aktivno uključe stavljajući mu na raspolaganje ono što imaju. U ovom slučaju to je bio ‘prijevoz’, magarica i magare, sukladno starozavjetnim proročanstvima, na kojima je ujahao u grad. Nešto slično bismo mu i mi danas trebali staviti na raspolaganje, jer ni u naše društvo ne ulazi bez našeg sudjelovanja. A preobrazba društva i stvarni mir i napredak ne mogu se dogoditi bez Isusa, koji, da bi ušao, očekuje da mu mi ustupimo sebe i velikodušno ga unesemo slaveći ga i blagoslivljajući kao svoga Spasitelja.

Na žalost, često smo i mi privezani za naše vlastite ograde i zatvoreni u svoja dvorišta, te se ne stavljamo baš tako velikodušno Kristu na raspolaganje. A on bez nas ne želi, dok mi bez njega ne možemo donijeti dobrobit vlastitome domu, gradu i društvu. A time što smo privezani uz svoje privatne interese, privezani smo uz zemaljsko i ograničeno, što znači da nismo oslobodili ni sebe ni sve svoje mogućosti. Mnogi dijelovi našega bića ostaju zatvoreni i sputani, umjesto da dopustimo Isusu da ih odriješi i upotrijebi za svoje spasenjsko djelo. Stavljajući se njemu na raspolaganje, to jest noseći njega Kralja mira, postajemo dio mesijanskog pohoda, te ujedno nositelji mira. Ne žalimo stoga ni truda ni napora, već nastojmo svoje biće uložiti u najveće dobro koje može biti, a to je služenje Bogu na spasenje sebi i drugima. Nit vodilja u svemu tome će nam biti i njegova muka koju danas čitamo, jer će nas dodatno utvrditi u istini kako je došao donijeti mir dajući svoj život i izmirujući sve nas s Ocem svojom krvlju. Budimo mu podložni i stavimo se na raspolaganje kako bi i u naš život, a i naše društvo ušao kao pravi Mesija i mironosni kralj čija nas riječ vodi putem života vječnoga.

Veliki tjedan završava Uskrsom. Uskrsnuće Isusovo u kršćanstvu je temeljna vjerska istina i najveći događaj. Kršćani vjeruju u uskrsnuće od mrtvih i temelje ga na Isusovu uskrsnuću.

Izvor/ Bitno.net

KATEGORIJE
OZNAKE

KOMENTARI