Narod prvo treba satrati, a onda će početi razmišljati! Borba protiv korupcije u hrvatskoj je kao igranje igre Whac-A-Mole

Hrvatski puk, obični prizemni ljudi, siromasi se i dalje pokušavaju boriti protiv korupcije. Pitajte sve do jednog hrvatskog građanina kako se uistinu živi i zašto se njihova zemlja ne razvija, pitajte investitore zašto ne ulažu u neke gradove, županije, a da, ta prokleta korupcija im je gotovo uvijek na vrhu liste razloga. Stotine milijuna eura troše se godišnje pokušavajući iskorijeniti prijevaru i korupciju, no ona je tvrdoglavo prisutna i to baš gdje je ne bi trebalo biti – u hrvatskim institucijama.

U prirodi je stvar jasna. Mnogi hrvatski političari koriste koruptivna sredstva – mito, pronevjeru, prijevaru, iznudu – kako bi preusmjerili javne resurse i sredstva u infrastrukturu koja im pomaže da ostanu na vlasti ili se dokopaju vlasti. Jedno i drugo je najobičnije sranje, jer oni su kao toaletni papir – povučeš jednog – idu svi, te njihovo viđeno mafijaško sranje, njihov “modus operandi uspostavlja sustave pokroviteljstva, gradi lojalnost, isplaćuje suparnike i opoziciju, kooptira institucije odgovornosti i kupuje glasove i imunitet od kaznenog progona. Svaki drugi puk koji nema u sebi ništa kriminalno za njih predstavlja opasnost, dok mu takvi kao oni ne unesu pomutnju. Zar vam ponekad ne dođe, ne zamrači se i udarite sačekušu političarima pred kamerama i kažete: “Ma koga vi zajeba**te?! Od nastanka Hrvatske države zajašili su i najašili hrvatski narod i sišu mu krv kap po kap na slamku, slamku koju nude kao njihovu osobnu Bibliju spasa. Unatoč tome što kontroliraju većinu medija koje su ništa drugo negoli najobičnije Yutel fukare, svakodnevno čitamo o raznoraznim milijunskim aferama elitnih političara i njihovih mafijaških nakupina dok hrvatski puk kopa po kantama za smeće tražeći i onu odbačenu koru kruha koju više ne mogu priuštiti. Ništa od toga naši vrli političari ne vide ali zato u svakom dobrom i poštenom čovjeku vide potencijalni plijen za kompromitiranje, jer im tako odgovara. Svakodnevno se želi prikriti zlo koje čine, jer to su eto “europski standardi” koje mi ostali stoka sitnog zuba ne razumije niti treba razumjeti. Oni koji hrabro propituju što je njihovo ustavno pravo, sutra će po vama biti državni neprijatelji koje treba “smiriti” ili možda zatvarati. Nakon ovoga, svaki glas za prokletu bandu koja preko državnih institucija mafija, ravan je potvrdi o idiotizmu i retardaciji glasača. Nema promjene bez velikog šoka, ma koliko se trudili. Narod prvo treba satrati, a onda će početi razmišljati. Satiranje naroda traje već desetljećima i kraj se još ne vidi. Sve je to već viđeno u zločinačkoj tvorevini Yugoslaviji, nacističkoj Njemačkoj, fašističkoj Italiji, boljševičkom Sovjetskom savezu i drugim totalitarnim sustavima. Njihovo mafijanje postaje politizirana korupcija kada služi u funkciji očuvanja vlasti. Uz politiziranu korupciju, plijen nije samo za osobno bogaćenje, već za osvajanje, stabilizaciju i proširenje političke moći. Pa se ti bori protiv vjetrenjača. Njihova bahatost postaje politika drugim sredstvima, upletena u rad institucija, raspodjelu moći i donošenje odluka. Politizirana korupcija oslanja se na mreže, s ključnim igračima na najvišim razinama, ali također – na primjer – neizabranim poslovnim ljudima, vojnim vođama, višim birokratima koji djeluju na nižim razinama uprave, u obrazovanju, zdravstvu ili oporezivanju, gdje korupcija može cvjetati u neformalnim političkim arenama, gdje se ta prokleta odgovornost skriva od od sve opće hrvatske javnosti. A budući da će korumpirani uvijek pokušavati zaštititi svoje interese, same antikorupcijske inicijative također mogu postati ispolitizirane za krajnju korist. Pa ga ti je*aj…i budi pametan.

Sva njihova opaćina je visoko ukorijenjena u politički sustav, oni koji su zaduženi za antikorupcijske inicijative moraju biti oštroumniji i ostati oprezni na rizik od odbijanja i neželjenih posljedica. Šire i ciljanije intervencije koalicija praktičara za borbu protiv korupcije mogu izgraditi kritičnu masu protiv politizirane korupcije i podržati alternativne putove do istinske odgovornosti. Zato je nama svima borba protiv korupcije kao igranje igre Whac-A-Mole. Čim je jedan pokvareni igrač pobijeđen, više će se pojaviti na njegovom mjestu. Ali možda problem samo treba ispitati na drugačiji način.

Tekst i foto: Božidar Bebek