MY HEART IS TORN! Dok kod kuće bjesni rat, ovi mladi ukrajinski plivači s invaliditetom zaglavljeni su u Turskoj

Dana 17. veljače, tim mladih ukrajinskih plivača s invaliditetom otputovao je u Tursku kako bi njegovali svoje ambicije da postanu elitni profesionalci. Kamp od sedam nadobudnih sportaša stigao je sa svoja tri trenera u grad Silivri, nedaleko od Istanbula, kako bi sudjelovali u dvotjednom programu obuke. Tjedan dana kasnije njihovi životi su se promijenili kada je Rusija napala Ukrajinu.

Otkako je invazija počela 24. veljače, bilo je smrtonosnih zračnih napada i užasnih scena masovnih grobnica i ubijenih civila diljem Ukrajine – dok su globalni čelnici optužili ruske snage za izvođenje ratnih zločina.

Dok je jedan mladi plivač s majkom otputovao u Poljsku, oni su već dva mjeseca u Turskoj, a mnogi članovi njihovih obitelji još uvijek su u Ukrajini.

Članica tima Victoria Kharchenko, koja ima cerebralnu paralizu, kaže da njezini roditelji nalaze utjehu u činjenici da je sigurna.

“Sretni su… ne moramo ostati u skloništima od zračnih napada i nemojte se skrivati”, kaže 16-godišnja sportašica.

Uhvaćen u unakrsnoj vatri rata

Kyrylo Garashchenko jedan je od ukrajinskih plivača koji su zapeli u Turskoj, a bori se s procesom onoga što se događa dok rat bjesni u njegovoj domovini.

“Samo pokušavam (ne) razmišljati o tome, jer ima puno informacija o ratu”, kaže 24-godišnji paraolimpijac.

Slabovidni Garaščenko je prošlog ljeta nastupio na Paraolimpijskim igrama u Tokiju 2020., gdje je osvojio srebrnu i brončanu medalju za Ukrajinu u muškoj disciplini 400 metara slobodno, odnosno mješovitoj štafeti 4×100 metara slobodno.

Nada se da će povećati broj medalja na nadolazećem Svjetskom prvenstvu u para plivanju na Madeiri u Portugalu u lipnju, ali kaže da je “jako teško ostati u drugoj zemlji i pripremati se kada je (u) rat u vašoj zemlji.”

Garaščenko, koji je najstariji član tima, dolazi iz Zaporožja — grada na jugoistoku Ukrajine koji je uhvaćen u unakrsnoj vatri rata usred zaustavljenih pokušaja evakuacije i prethodne okupacije od strane ruskih snaga.

Ilia Sharkov, koji ima cerebralnu paralizu, kaže za CNN da je teško usredotočiti se na njegovu ambiciju da postane paraolimpijski plivač kada njegovi roditelji žive u gradu Melitopolju koji je okupirao Rusiju, gdje su civili vidjeli kolosalne eksplozije ruskih snaga i pritvaranje njihovog bivšeg gradonačelnika – za kojeg ukrajinski dužnosnici kažu da je na kraju oslobođen.

Da bi nazvali i vidjeli sina, Šarkovljevi roditelji moraju prijeći bicikl 50 kilometara (31 milju) od svoje kuće radi pristupa internetu.

Tako 15-godišnji Šarkov traži od CNN-a da svojoj obitelji pošalje poruku: “Moji najdraži tata i majko, toliko vas volim.”

“Želim ti sreću i zdravlje. Pozdravi moje bake i djeda i moju tetu.”

Šarkovljevi suigrači i njihove obitelji dio su otprilike 12 milijuna ljudi koji su raseljeni zbog rata koji je u tijeku.

Od toga je u Ukrajini oko 4,9 milijuna izbjeglica i 7,1 milijun interno raseljenih osoba, rekao je Stéphane Dujarric, glasnogovornik glavnog tajnika UN-a Antonija Guterresa u ponedjeljak tijekom brifinga za medije.

Isto tako, gotovo dvije trećine ukrajinske djece također je raseljeno zbog rata, prema podacima UNICEF-a.

‘Stvarno smo postali kao jedna obitelj’

Trenerica Irina Paveleva kaže da je ekipa u početku imala priliku da se poveže tijekom prva dva tjedna putovanja u Tursku jer su zajedno boravili u kući u Silivriju.

“Stvarno smo postali kao jedna obitelj… zajedno kuhali hranu, odmarali se, provodili neko vrijeme zajedno”, kaže ona. “To nas je učinilo ne samo trenerima i sportašima, već više sličnim dušama.”

“Svaki dan smo razmišljali o našim obiteljima, o našoj djeci koja su u Ukrajini, o našim roditeljima i to je bilo… ovo je vjerojatno šokantno stanje za nas, a djeca su nas toliko podržavala. Nismo mogli ni vjerovati da djeca u tako maloj dobi mogu nam pružiti takvu moralnu podršku.”

Ali kako se rat u Ukrajini pogoršavao, tako se pogoršavala i dobrobit mladih sportaša.

Njihovi su treneri ranije tražili podršku dječjih psihologa, iako si više ne mogu priuštiti njihove usluge.
Govoreći o mladim plivačima, Paveleva kaže: „Nedostaje im ljubavi, mi im dajemo ljubav, toplinu, a oni nama vjerojatno još više.

“Navečer nas ne puštaju, traže da nas zagrle i ljube.”

Gotovo pola milijuna djece suočeno je s ozbiljnim rizicima za svoje mentalno i fizičko zdravlje zbog sukoba u istočnoj Ukrajini, navodi se u priopćenju UNICEF-a s početka veljače.

“Ova trauma riskira uništenje jedne generacije”, rekla je Sima Bahous, izvršna direktorica UN-ove agencije za ravnopravnost spolova i osnaživanje UN Women u izjavi u travnju.

Dok Paveleva žonglira s potrebama mladih plivača, razmišlja i o vlastitoj kćeri koja živi sa starim bakom i djedom u Ukrajini.

Za CNN kaže da joj je um podijeljen između povratka u Ukrajinu kako bi se pobrinuo za svoju obitelj i poštovanja svoje predanosti mladom plivačkom timu u Istanbulu.

Čak i kad bi se tim želio pokušati ponovno ujediniti sa svojim obiteljima u Ukrajini, takvo bi putovanje bilo rizično – osobito s izazovom invaliditeta.

U Ukrajini ima oko 2,7 milijuna osoba s invaliditetom, prema Europskom forumu osoba s invaliditetom, paneuropskoj nevladinoj organizaciji.

Brojke iz Inclusion Europe, još jedne nevladine organizacije, procjenjuju da u Ukrajini ima oko 261.000 osoba s intelektualnim teškoćama koje ih čine iznimno ranjivim na sukob.

“Svakog dana moje srce je razdvojeno, između moje obiteljske kuće i ove djece”, kaže Paveleva.

Mikijta Dudčenko 15-godišnja plivačica koja ima cerebralnu paralizu. Njezina teta, Yana Protsenko, pokrenula je online prikupljanje sredstava u veljači kako bi prikupila donacije za Dudčenku i njezine suigrače, kojima su dobročinitelji poslali odjeću i svježe voće.

“Njihov duh nije slomljen i žele nastaviti trenirati za svoje mentalno zdravlje i svoje snove”, rekla je Protsenko na svojoj GoFundMe stranici, stranici za prikupljanje sredstava na kojoj je pokrenula svoje napore.

“Daleko su od svojih obitelji, prijatelja i vlastite zemlje i nitko ne zna kada će se ponovno sresti”, dodala je.

Za Dudčenko, najizazovniji dio dana je telefonski razgovor s njezinom majkom Viktorijom Dudčenko.

“Spavaš li dobro? Jedeš li? Smršavila si moja kćeri”, kaže joj ona preko telefona. “Brinem za tebe.”
“Nadamo se da će ukrajinske oružane snage uskoro izbaciti neprijatelja, a vi ćete se vratiti, a mi ćemo vas zagrliti”, dodaje ona.

“Toliko želim ići kući”, kaže joj.

Dom daleko od kuće

U međuvremenu je tim pronašao privremeni dom u Kasimpasa Sports Clubu, turskom profesionalnom nogometnom klubu sa sjedištem u Istanbulu.

Imaju pristup besplatnom smještaju i svakodnevno im se poslužuju topli obroci, iako se sve više oslanjaju na dobrotvorne svrhe za preživljavanje dok treniraju na lokalnom javnom bazenu.

Grupa je u Tursku stigla s dovoljno odjeće za kratko putovanje tijekom hladnijih mjeseci, ali kako je vrijeme sve toplije u Istanbulu, potrebna im je laganija odjeća.

Ranije ovog mjeseca CNN je naišao na objavu na društvenim mrežama koju je objavio stanovnik Istanbula, pomažući u prikupljanju pomoći uključujući odjeću, obuću i grickalice za tim.

Nakon što je CNN-ovo izvješće emitirano u ponedjeljak i podijeljeno na platformama društvenih medija, nekoliko stanovnika Istanbula, uključujući Ukrajince, Ruse i druge, ponudilo je pomoć i podršku mladim sportašima.

Neki im žele pomoći poslati odjeću, grickalice, novac i knjige. Drugi su ponudili priuštiti timu jedan dan u Istanbulu, ili seanse joge i umjetnosti kako bi im pomogli da odvrate misli od svojih iskušenja.

Izvor/ CNN/ Foto: Ilustracija