Mrak-Taritaš: Zagreb je 20 godina trošio novac kao pijani milijarder

Mrak-Taritaš: Zagreb je 20 godina trošio novac kao pijani milijarder

Kandidatkinja GLAS-a za gradonačelnicu Zagreba Anka Mrak-Taritaš istaknula je u intervjuu za Hinu da se Zagrebom 20 godina upravljalo paradno, a Grad je svoj novac trošio kao pijani milijarder te poručila da se europski fondovi moraju iskorištavati za sve projekte javne namjene.

Mrak-Taritaš smatra da odmah nakon izbora treba promijeniti način upravljanja Zagrebom tako da se gradski uredi ne koriste za zapošljavanje podobnih i dogovaranje natječaja. Pročelnici bi trebali više pokazivati što i kako rade, a treba urediti i odnos između Grada i Holdinga.

Na drugoj sjednici Gradske skupštine planira donijeti rebalans proračuna kako bi se uravnotežila prihodovna i rashodovna strana jer to, kaže, ne može čekati.

Kandidati najavljuju skupe i zaboravljene projekte, ali ističu i neke slične ciljeve poput rješavanja problema prometa ili veće transparentnosti Gradske uprave. Jesu li to opet prazna obećanja ili se može očekivati da će novi sastav Gradske skupštine biti složniji no ikad?

Apsolutno sam sigurna u jednu stvar – ništa više neće biti isto. Ne bih voljela da se nastavi način upravljanja kao do sad. Znamo koji bi kandidati nastavili takav način upravljanja, ali ne mislim da Zagreb mora biti eksperiment. Licemjerno je kada vidim plakat na kojem gospođa Jelena Pavičić Vukičević kaže: „U Zagrebu neće više biti gužvi”. Ona je 20 godina bila prva suradnica gradonačelnika, pa što je 20 godina radila? Radilo se samo nešto što se slika, što je paradno i za određene dijelove grada. U 20 godina nešto si od problema morao riješiti.

Financijsku stabilnost će obećati svaki kandidat, samo je pitanje tko to može napraviti. Promet, otpad, sanacija grada nakon potresa, transformacija pojedinih dijelova grada, korištenje gradske imovine – to su ključne stvari za bilo koji grad. Samo je pitanje hoće li kandidati iz ladice izvući stare projekte. O stadionu na Maksimiru raspravljali smo i prije četiri godine. Ako nešto hoćeš napraviti, onda ćeš napraviti, a ako nećeš, onda ćeš raspravljati.

Ako će biti teško oformiti većinu u Skupštini, hoćete li pristupiti nekome s desnice s obzirom na to da je krajnji cilj ljevice da se s vlasti svrgne dosadašnja struktura – HDZ i Bandićeva stranka?

Pričekala bih rezultate izbora. Na zadnjim predsjedničkim i parlamentarnim izborima ipak je većina glasova bila od centra prema lijevo. Nadam se da će većina biti od centra na lijevo i da će se složiti većina koja će voditi računa o građanima. Izbori za Zagreb ne trebaju biti svjetonazorski i ne trebaju se obećavati teme koje izazivaju emocije, a ne poboljšavaju živote građana, kao što je promjena naziva trgova.

Bili ste ministrica graditeljstva za vrijeme poplave i obnove u Cvelferiji. Što ste naučili iz eventualnih pogrešaka tijekom obnove i što možete iz tog iskustva primijeniti na obnovu Zagreba?

Trebali smo jače obavještavati javnost o utrošku svake kune, iako je sve bilo na web stranici Ministarstava i išlo je preko natječaja. Zbog potrebe politike u medijima se financiranje prikazivalo kao problem, ali zapravo je sve bilo javno i transparentno. Obnova je koštala oko 750 milijuna kuna, što je cijena zagrebačke žičare. Obnovu iza poplave i obnovu Zagreba možemo samo principijelno uspoređivati.

Tada je bilo relativno malo građevinara, imali smo kontrolirani hodogram i aktivirali smo sve što smo mogli. Od tada je prošlo šest godina i strašno puno ljudi je otišlo trbuhom za kruhom u inozemstvo, a vratit će se samo ako su dobro plaćeni i ako imaju sigurnost. Morat će se otvoriti i tema za radnike koji će nam dolaziti ne samo iz Albanije i Kosova, nego iz Azije, ali još nisam čula da je netko napravio hodogram. Nisam čula da je netko rekao kako u Zagrebu treba napraviti, recimo, potpuno novih 300 kuća, a za to trebaju dvije godine, toliko radnika, toliko tvrtki, a koštat će toliko. Imamo samo obećanja da će biti cjelovita obnova, ali nitko nije sjeo za stol i napravio analizu kako bismo vidjeli što imamo. Ako ne iskoristimo uplaćena sredstva za obnovu to će biti svjetska sramota. Time se mora upravljati.

Jedno od rješenja problema oko obnove Zagreba vidite u većem angažmanu Grada, ali većinu obnove kontroliraju država i Fond za obnovu. Hoćete li kao gradonačelnica imati svezane ruke oko reformi koje najavljujete?

Imate svezane ruke točno onoliko koliko hoćete imati. Ako ne radite ništa, ne možete pogriješiti. Gradonačelnica u svom resoru ima Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, dva ureda za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, a i Gradski ured za katastar. Oni sukladno važećim zakonima mogu krenuti rješavati probleme utvrđivanja međa, usklađivanja katastra i gruntovnice, mogu donositi odluke i biti na usluzi građanima, za to ne treba mijenjati zakon niti treba država. To je sve ingerencija gradonačelnika.

Kada krenete raditi pa dođete pred zid, onda napravite analizu, molite sastanak s premijerom Plenkovićem i kažete da ne možete dalje te da imate prijedlog da se u jednom dijelu mijenja zakon. Ako Plenković sa svojih 76 ruku želi pomoći građanima Zagreba, onda će to napraviti. Također, Grad Zagreb ima samo u javnoj upravi, ne govorim o Holdingu i izvanproračunskim korisnicima, više zaposlenih nego sve ostale općine i gradovi u Hrvatskoj zajedno. Ne može se reći da se stvari ne mogu rješavati, samo treba znati i htjeti.

Za pokojnog gradonačelnika govorilo se da je bio socijalno osjetljiv što su mu građani uzvraćali glasovima. Kako stojite s demografijom?

On je bio socijalno osjetljiv, ali samo prema određenim skupinama. Morate biti socijalno osjetljivi prema starijima i siromašnima i ne davati od izbora do izbora, nego ugroženim skupinama građana davati kontinuirano jer to gradski proračun omogućuje. Zagreb je svoj proračun trošio kao pijani milijarder. Fondovi Europske unije su tu da pomognu oko javnih stvari – javna je infrastruktura, promet, željeznica, škole i vrtići, ambulante, knjižnice. Nedopustivo je da Zagreb takve projekte financira iz svog proračuna.

Za starije treba imati stalnu mrežu podrške, pomoći i empatije. Kod vrtića se treba zalagati da postoje oni s dvosmjenskim radom jer mladi roditelji rade u drugačijim vremenima, a tu su i mjere za zapošljavanje mladih te jednosmjenska nastava. Romsko stanovništvo ne smije biti getoizirano, a Grad bi kod izgradnje novih naselja i zgrada u svakoj zgradi trebao imati određeni broj stanova koje će davati u povoljan najam socijalno osjetljivim skupinama, studentima i mladima.

U nekim se kvartovima pretjerano grade nove zgrade bez prateće komunalne infrastrukture, što predlažete kao rješenje stambenog pitanja građana?

Prostor Gredelja ima 13 hektara i veličine je jednog šireg centra grada poput Čakovca. Zagreb neće nikada imati više od milijun stanovnika, a neće ni narasti jer nas nema dovoljno. Gredelj može biti zagrebački Manhattan jer ima potencijal za razvoj – tu moraju biti zgrade javne namjene, stambene, poslovne, javni sadržaj i sve ostalo. Mogu se napraviti, na primjer, tri dobra nebodera i ne trebaju se prenamjenjivati zelene površine za gradnju, već bi tako preskočene dijelove grada stavili u funkciju. Imamo i poludovršena naselja gdje treba napraviti analizu prometnih rješenja, zelenih površina i javnog sadržaja te zadovoljiti njihove potrebe.

Na lokalnim izborima 2017. malo vam je nedostajalo da kao članica HNS-a, uz potporu SDP-a, u drugom krugu postanete gradonačelnica Zagreba, no danas vam ankete nisu naklonjene. Što očekujete od ovih izbora?

Svaki izbori kreću ispočetka, a izbori koji su bili prije četiri godine bili su u posve drugačijim uvjetima. U drugom krugu mi je bilo jasno da ću vrlo teško dobiti Bandića. Prvi razlog je taj da mi je trebala nešto veća izlaznost, a drugi da stranka koja me predložila više nije stajala uz mene. Treći razlog je to što se cijelo vrijeme u medijima govorilo da će biti koalicija između HNS-a i HDZ-a, što se kasnije i pokazalo. Da sam postala gradonačelnica ne bi bilo takve koalicije. Bila sam jako zadovoljna svojim rezultatom, došla sam na korak do pobjede u uvjetima kada imate sve protiv sebe.

Kroz četiri godine su se stvari promijenile. Za utrku sam se odlučila kasnije, među zadnjima, pa su se možda građani već pozicionirali i emotivno vezali uz pojedine kandidate. Šanse koje sam imala prije četiri godine sada su malo drugačije, ali ja nikad ne bacam koplje u trnje pa neću ni ovaj put.

Razgovarala: Marina Hudoletnjak/ HINA/ Foto: Božidar Bebek

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI