Međugorje mjesto molitve i pomirenja – kao što kap Božjega znoja padne na zemlju i oživi!

Priče o našim počecima i završecima, stvaranju i razaranju, životu i smrti svakodnevno nas budi u snu i govori nam o smislu čovjekova života. Kada čovjek izrazi želju za preobraćenjem, mnogi ljudi vjeruju u njegovu istinitost svim srcem i dušom, a mnogi ga osuđuju. Svaki naš teret je teret ljudske istine, a trebao bi postati naše duhovno olakšanje. No oni koji se usude otkriti tajnu, istinu, oni bivaju progonjeni od onih koji ne razumiju i ne žele vjerovati da uistinu postoji put obraćenja. Jedini način da nađem spas od svakodnoevnog ludila jest pretpostavka da smo svi iznenada, ne znajući za to, umrli i da je ovo dio nekog drugog života. Ipak, Vrijeme snova je vječita sadašnjost. Neupućeni se teško mogu nadati da će steći približno, slično, podjednako iskustvo ako nemaju vjeru i njezino puno i istinsko značenje. Zato kažem, Ne – Ja vjerujem!

Stvaranje svijeta, posebice čovjeka je stavljeno kao početak povijesti ljubavi, odnosno povijesti spasenja. Bog je stvorio svijet za čovjeka, a čovjeka je stvorio da bi s njime uspostavio odnos ljubavi. Ljubav pak zahtijeva slobodu jer nitko ne može ljubiti na silu. Stoga se u svim crkvenim propovjedima Božja ljubav očituje kao prijedlog koji postaje savez ako ga čovjek prihvati. Tada uistinu je ljubav uzajamna, prelazi od Boga čovjeku i od čovjeka Bogu. Svrha je Božje ljubavi da uzdigne čovjeka s njegove ljudske razine i uvede u otajstveno zajedništvo života s Bogom. To se zajedništvo života zove “Božje kraljevstvo u čovjeku, život vječni, milost”. Smrt ne može prekinuti to životno zajedništvo, nego se ono nastavlja i poslije smrti u životu duše sjedinjene s Bogom.

Obraćenje je također česta Gospina poruka, jer pretpostavlja slabu ili nikakvu vjeru u ljudi današnjeg vremena. A bez nje nije moguće steći mir. Pravo je obraćenje “očistiti srce” (Jer 4,14), jer pokvareno srce stvara i podržava loše odnose i društvene sustave, nepravedne zakone i ropske ustrojbe. Bez korjenite promjene u srcu i njegova obraćenja, nema mira. Zato Gospa stalno zahtijeva čestu ispovijed. Zahtjev je upućen svim ljudima bez razlike, jer “nema pravedna ni jednoga… Svi su zastranili, podjednako se pokvarili” (Rim 3,11-12).

Oni koji sude nas koji vjerujemo u Gospu od Međugorja ne razumiju ili se boje razumijeti ali trebamo ih osvijestit, probuditi. Ja vjerujem u Gospu od Međugorja i kad bi svi pratili Gospine poruke, naš svijet bio bi puno drugačiji i puno mirniji. Ništa se ne može mjeriti s oazom Mira koja se nalazi na tom svetom tlu u Međugorju, na Brdu ukazanja. Mir koji se ondje pronađe teško mi je riječima opisati kao što kap Božjega znoja padne na zemlju i oživi, ali zato želim da svatko od Vas, tko god još nije pošao putem Međugorja neka pokuša, neka ide, neka se uvjeri, neka to učini avanturom putovanja svoga života jer to je uistinu mjesto blagoslovljeno Gospinim ukazanjima.

Zato se i Gospa, kao ” Kraljica apostola”, u Međugorju izrijekom predstavila kao “Kraljica mira”. Nitko drugi kao ona ne zna i ne može bolje i uspješnije uvjeriti današnji svijet, koji je suočen s prijetnjama uništenja, kako je mir njegovo najveće i najpotrebnije dobro. Gospa je iznijela kao prvu od svih poruka: “Mir, mir, mir – i samo mir!”, i uz to dvaput ponovila: “Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, a I između ljudi!”

Tekst: Božidar Bebek/ Foto: Radio postaja Mir Međugorje