Karamarko obišao mjesta koja su vezana uz živote blaženog Alojzija Stepinca i Franje Kuharića: “Opet se nalazimo pred nizom ugroza naše budućnosti, opstanka i identiteta”

Karamarko obišao mjesta koja su vezana uz živote blaženog Alojzija Stepinca i Franje Kuharića: “Opet se nalazimo pred nizom ugroza naše budućnosti, opstanka i identiteta”

Bivši potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i nekadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko na Facebooku je objavio svoj predbožićni obilazak krašićkog kraja, mjesta koja su vezana uz živote kardinala blaženog Alojzija Stepinca i kardinala Franje Kuharića napisavši da su oba za hrvatski puk već sada svetci.

Karamarkovu objavu prenosimo u cijelosti.

“Božja providnost je na poseban način dotaknula krašićki kraj, kutak naše domovine u najnižem i najzapadnijem dijelu Prigorja. Nazivaju ga “Vrata Žumberka”, no najpoznatiji je po imenu “Dolina kardinala”. Mnogi vrijedni svećenici rođeni su ili potječu iz tog bajkovitog kraja pa tako i dva živuća biskupa – Juraj Jezerinac i Josip Mrzljak.

Narod živi sa svojom Crkvom i Crkva sa svojim narodom. Posebno je to značajno i važno u teškim, pogibeljnim i izazovnim vremenima. A povijest našeg naroda je upravo takva. Uključujući i vrijeme u kojemu živimo. Opet se nalazimo pred nizom ugroza naše budućnosti, opstanka i identiteta.
Motiviran tim mislima i raspoloženjem, krenuo sam u ovo predbožićno vrijeme u krašićki kraj. Obići mjesta koja su vezana uz živote blaženog Alojzija Stepinca i sluge Božjeg Franje Kuharića bio je snažan duhovni doživljaj. Ta dva diva i stupovi opstanka Crkve u Hrvata znali su živjeti s narodom i braniti ga u najtežim vremenima fašizma i komunizma. Neka mi ne zamjeri “službena” Crkva, ali oni su oba za hrvatski puk već sada svetci.
Dirljivo je bilo obići nedavno obnovljenu kuću (župni dvor) u kojoj je blaženi Alojzije Stepinac živio nakon što je doveden iz Lepoglave 1951. i u kojoj je umro 1960. godine. Otišli smo i u Pribić, rodno mjesto kardinala Kuharića. Zapalili smo svijeću pred njegovim spomenikom u dvorištu crkve Sv. Siksta. Naravno, nismo zaboravili ni našu braću grkokatolike pa smo se pomolili u prekrasnoj kapelici Sv. Marije u Strmcu Pribičkom. Time je naše malo hodočašće završeno.
Želim zahvaliti krašićkom župniku vlč. Ivanu Vučaku na prijemu i molitvi, kao i prijateljima Željku, Tomislavu, Branku, Damiru, Robertu i Kreši koji su bili sa mnom.

Živimo u vremenu novih “vrijednosti”, u kojemu neki novi totalitarizmi agresivno urušavaju temelje na kojima živimo i na kojima smo htjeli graditi budućnost. Sredstva se ne biraju. Proces je globalan i nije zaobišao Hrvate. Želim vjerovati da će naša Crkva, nadahnuta životima i žrtvom velikana Alojzija Stepinca i Franje Kuharića, i dalje živjeti s narodom i za narod uz svoje temeljno poslanje”, napisao je na Facebooku Tomislav Karamarko.

Kardinal Stepinac – baština koja obvezuje

Kardinal Alojzije Stepinac, kao što smo se u to mogli uvjeriti, jest svetac i mučenik, upisan u nepregledni niz “svijetle vojske” mučenika koji će završiti Kristovim slavnim dolaskom na kraju vremena. Mučeništvo je kruna svetosti, kraljevski put koji učenika Raspetog najčvršće povezuje i suobličuje s Učiteljem u svjedočenju “ljubavi do kraja”. Kardinal Stepinac je radosno prihvatio nepravednu osudu komunističkog suda koji je imao samo izvršiti nalog Partije čija je nakana bila stvaranje nacionalne Crkve odvojene od Rima i napokon zatiranje svake vjere. Stepinac je prihvatio poniženje, robijanje i zatočeništvo i s ponosom nosio svoj križ do svoje Golgote, do svoje mučeničke smrti. Prezreo je laskava obećanja slave i počasti koja mu je nudio bezbožni komunistički režim i izabrao križ Gospodina Isusa Krista. U zatvoru i zatočenju progonitelj i neprijatelj uništio mu je zdravlje, fizički ga slomio, ali ga nije uspio prisiliti da popusti, da postane nevjeran Petrovu nasljedniku, da uguši u njemu ljubav prema Katoličkoj crkvi. Stvaranje tzv. »nacionalne Crkve« značilo bi prekid trinaeststoljetne veze s papom. No, oni koji su to tražili nisu znali da ima još onih koji ne podliježu »lažnom duhu vremena«, i da su spremni podnijeti mučeništvo, baš kao i u prvim vremenima kršćanstva. Tu bezgraničnu i besplatnu Božju ljubav, pa i prema svojim neprijateljima, Stepinac je svjedočio i u trenucima najvećih duševnih patnji i trpljenja koje mu je nanosio vlastiti neprijatelj. Njegova žrtva i trpljenje nisu bili krvni, ali su boli duše sigurno bile veće od boli tijela. Progon se nije sastojao od sile, mučenja njegova tijela, iako je i taj oblik došao s bolešću pri kraju njegova života, već se sastojao od svakodnevnog testiranja jakosti Stepinčeve vjere, a on ju je neprestano trebao dokazivati. Možda bi bilo lakše podnijeti mučeničku smrt iznenada, no Stepinac je umirao postupno i uza sve pritiske i patnje zadržao je živu vjeru, uvijek spreman oprostiti svima, pa čak i svojim progoniteljima. Proglašenje blaženim našeg mučenika, koji je to doista i bez nekog »trovanja« ili unošenja bolesti, od velike je važnosti jer pokazuje da je Alojzije Stepinac živio za druge, odnosno jednom riječju da je bio žrtva svoje neizmjerne ljubavi.

Dana 3. listopada 1998. godine na Mariji Bistrici blagopokojni je papa Ivan Pavao II. uvrstio u kanon blaženika Crkve Božje zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca. Što znači taj čin beatifikacije, kao i buduća kanonizacija? Što znači ljubomorno čuvati i braniti spomen mučenika? To ne znači samo davati im liturgijsku čast i tražiti njihov zagovor u molitvama te diviti se njihovoj vjeri i ljubavi. Blagopokojni papa ide dalje i jasno kaže: »Divljenje njihovom mučeništvu neka se sjedini u srcima vjernika, sa željom da bismo mogli slijediti njihov primjer, s milošću Božjom, ako to prilike budu zahtijevale.«

Logika kršćanskog mučeništva jest dati život iz ljubavi; iz ljubavi prema Kristu, prema braći i sestrama, prema Evanđelju, prema istini. Životopisac kardinala Stepinca svjedoči: »Nije se našlo ni u Vranekovićevu dnevniku ni u drugim dokumentima da bi ikad Kardinal kazao koju riječ žalbe protiv onih koji su ga progonili. Naprotiv, u različitim je zgodama naglašavao zapovijed Kristovu da smo dužni ljubiti i svoje neprijatelje i moliti se za one koji nas mrze ili progone.« U lepoglavskom zatvoru pred stražarom za kojega se daje zaključiti da je bio Srbin nadbiskup Stepinac izjavljuje: »Ja ne mrzim nikoga« Tako je za svoga uzništva u Krašiću, o milicionarima koji su ga u stopu pratili kaneći mu uništiti živce, župniku rekao: »Gledam milicajca, kako budno pazi na svaki naš pokret i tko ulazi k nama (…) Mi ih ne smijemo mrziti. Daleko to od nas! Jadni su ti naši stražari. Čuvaju svoj kruh, ispričavaju se: Vjerujem da je gorak taj kruh. Da jednom ovo svrši i odem u Zagreb, bio bih sretan da im svima mogu prirediti jedan dobar objed, i sve bez razlike imati zajedno za stolom.« Kiparica Mila Wood, 16. veljače 1960., piše Titu kako je kardinal Stepinac nakon teške bolesti, godine 1958, prvu svetu misu služio za njega. Govorio je: »I komunisti su naša braća, mi ih moramo ljubiti.« Kada jugoslovenski avion u srpnju 1958. Godine nije u Zürichu htio primiti injekciju »P 32« namjenjenu njemu, zamolio je župnika i vlč. Šimeckoga da odsluže svaki po jednu svetu misu pro inimicis – za neprijatelje. U svojoj je posljednjoj, trećoj oporuci od 9. listopada 1959. napokon sve zamolio za oproštenje te od srca oprostio svim svojim neprijateljima i progoniteljima, kako je to Krist učio.

Na tu se Stepinčevu kršćansku veličinu osvrnuo i kardinal Bertone kada je 21. rujna 2008., uspoređujući sv. Pavla i kardinala Stepinca naglasio: »…dok njihovi progonitelji zapravo bijahu robovi lažnih i nasilnih ideologija, oni, premda naizvan lišeni slobode, u sebi ostajahu slobodni: slobodni hrabriti i voditi prijatelje, vedri krijepiti braću u vjeri, spremni oprostiti i moliti za neprijatelje koji ih zlostavljahu.«

Na koncu zaključujemo: Crkva je prosudila da se Alojzije Stepinac odlikovao nastojanjem oko kršćanske svetosti koju je dosegao u herojskom stupnju. A svetost, najjednostavnije rečeno: to je postojana ljubav prema Bogu i bližnjemu u svim, pa i u najtežim životnim situacijama. Tu ljubav, postojanu i stalno rastuću, dakako treba dokazati na vrlo pomnom i strogom sudištu Crkve, a redovito je i prije pravorijeka najvišega autoriteta Crkve prepoznaje i Božji narod. Kad sve to odvagnemo, onda beatifikacija u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine nije bila završni čin, nego tek početak onoga što se zove nasljedovanje svetih. Nijedan svetac nije nečija kopija, nego je svojevrstan odraz Isusove svetosti. Stoga je moja iskrena želja u ovom diplomskom radu bila da upoznamo Stepinčev život i njegov put svetosti, kako bi svatko od nas, u svojem životnom ambijentu, ostvario odraz Isusove svetosti, koja je uvijek Božji dar, piše Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Poreču.

Kardinal Franjo Kuharić – Bio je antikomunist!

Kardinal Franjo Kuharić rođen je 15. travnja 1919. godine u Gornjem Pribiću,  u filijali župe Pribić kraj Jastrebarskog, od roditelja Ivana i Ane r. Blažić. Bio je trinaesto i najmlađe njihovo dijete. Maturirao je 10. lipnja 1939. godine kao pitomac Nadbiskupskog dječakog sjemeništa na Šalati u Zagrebu u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Studij teologije upisao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je diplomirao 1945. godine. Za svećenika ga je zaredio, 15. srpnja 1945. godine, nadbiskup Alojzije Stepinac. Službu kapelana vršio je u župi Radoboj u Hrvatskom Zagorju, a potom je dekretom nadbiskupa Stepinca imenovan upraviteljem župe Rakov Potok i Pavučnjak.

U župu Rakov Potok došao je 12. rujna 1946. Kako je 12. rujna iste godine bio ubijen župnik susjedne župe Sv. Martina pod Okićem, Pavao Bedenik, F. Kuhariću bila je povjerena na upravu i ta župa, kojom je upravljao iz Rakovog Potoka. Samo pukim slučajem izbjegao je 22. veljače 1947. planiranom ubojstvu.

U razdoblju najžešćih progona svećenika, da bi mogao ostati među svojim vjernicima, noću je spavao u privatnim kućama, dok se nije nastanio kod obitelji Razum gdje je ostao do 1955. godine. Nakon napada na župnika župe Okićka sv. Marija 1950. godine Lovru Galića, F. Kuharić je i tom župom upravljao oko 2 godine. U jesen 1957. Kuharić je iz župe Sv. Martina pod Okićem premješten u Samobor, najprije u svojstvu subsidijara i upravitelja župe Rude, a nakon umirovljenja samoborskog župnika Stjepana Kolandera, imenovan je za župnika u Samoboru gdje je ostao do imenovanja za pomoćnog zagrebačkog biskupa i za naslovnog biskupa od Mete, bulom pape Pavla IV. od 16. veljače 1964. Za  biskupa ga je posvetio u zagrebačkoj prvostonici, 3. svibnja 1964. nadbiskup Franjo Šeper, s pomoćnim zagrebačkim biskupom Josipom Lachom i porečko-pulskim biskupom Dragutinom Nežićem.

Nakon odlaska kardinala Franje Šepera u Rim 20. kolovoza 1969., F. Kuharić je bio imenovan apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a bulom pape Pavla VI, od 16. lipnja 1970., imenovan je zagrebačkim nadbiskupom. Od jeseni iste godine izabran je za predsjednika Biskupske konferencije tadašnje Jugoslavije. Na konzistoriju 2. veljače 1983., papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom.

Franjo Kuharić uvijek je ustajao i ustrajao u obrani vjere, prava pojedinca, inzistirajući na pravednosti i temeljnim načelima u doba komunizma, ali i u Domovinskom ratu. Ostajući trajno na načelima vjere kardinal F. Kuharić brani je pravo Hrvatske na njezinu samostalnost, ali je i s krajnjom otvorenošću ustajao na obranu potlačenih, naglašavajući kršćanska načela pravednosti i ljubavi.

U svojem četvrtstoljetnom nadbiskupovanju doživio je uspostavu neovisne i međunarodno priznate države Hrvatske, postao je prvi predsjednik prve Hrvatske biskupske konferencije i pripala mu je čast da kao prvi hrvatski crkveni dostojanstvenik ugosti jednoga rimskog prvosvećenika papu Ivana Pavla II., na hrvatskom tlu, prigodom prvog papina dolaska u Hrvatsku.

Zasigurno, poseban dan u životu kardinala Franje Kuharića predstavlja datum 3. listopad 1998. godine kada je papa Ivan Pavao II. na svečanom euharistijskom slavlju u Svetištu Majke Božje Bistričke blaženim proglasio njegovog zareditelja i svjedoka vjere kardinala Alojzija Stepinca, piše Zagrebačka nadbiskupija.

Foto: Privatna arhiva Tomislav Karamarko

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI