Hranić: Besadržajni individualizam koji nam se nudi nije naš poziv. “Naš je poziv biti kršćani”

Hranić: Besadržajni individualizam koji nam se nudi nije naš poziv. “Naš je poziv biti kršćani”

Na početku školske i katehetske 2021./22. godine predsjednik Vijeća HBK-a za katehizaciju Đuro Hranić poručio je kako smo poslani u svijet da bismo ga izgrađivali kao mjesto bratske i prijateljske zajednice te da “besadržajni individualizam koji nam se nudi nije naš poziv”.

“Naš je poziv biti kršćani. To je svakodnevna ‘profesija’ koja svoje korijene pronalazi u dubokom, unutarnjem susretu s Isusom Kristom, čija je stalna prisutnost garancija mirne plovidbe Crkve i čovječanstva i u vremenu koje je pred nama. Pripadnost Crkvi pomaže nam svima – dragi učenici i roditelji, katehete i vjeroučitelji – da u vjeri rastemo iz dana u dan”, stoji u poruci predsjednika Vijeća, đakovačko osječkog nadbiskupa Hranića.

Podsjeća na misiju Crkve kao mjesta za sve ljude, te upozorava da je nostalgija za prošlim vremenima neproduktivna i neplodna.

Vrijeme u kojemu se nalazimo vrijeme je velikoga preispitivanja svega učinjenog, ali i onoga što nam predstoji činiti u naviještanju Riječi Božje, ističe Hranić u svojoj poruci. Kao rijetko kada, vrijeme pandemije iznova nas je poučilo da se Riječ Božju, srce evanđelja, ne može tražiti jezikom prošlosti niti tumačiti samo tradicionalnim govorom Crkve, napominje.

Pritom nam neproduktivna i neplodna nostalgija za prošlim vremenima, koja bi nas tjerala na obnavljanje napuklih jarbola, neće pomoći u olujama ovoga vremena, smatra.

Od prvoga katehetskog dokumenta Katoličke Crkve nakon Drugoga vatikanskog sabora, Općeg katehetskog direktorija (1971.), koji je započeo hod koncilske obnove kateheze i evangelizacijskoga nastojanja suvremene Crkve, prošlo je pedeset godina, napominje Hranić.

“U međuvremenu se mnogo toga promijenilo i još se mijenja. Politike su crtale nove granice država, društva su mijenjala svoja lica, a različite su kulture koračale za novim opisima i definicijama čovjeka. I pandemija, nastala pojavom koronavirusa, upućuje na granice svekolikoga planiranja i proračunatosti budućnosti čovječanstva. Sve to pokazuje da je jedina sigurnost u nesigurnosti, te da je jedino što je stalno trajna promjenjivost na različitim područjima života”, ističe.

“Crkva ne prestaje govoriti ni u tim vremenima. Crkva, kako opća tako i naša, i u svojim najnovijim dokumentima traga za iskustvom onoga evanđeoskog okusa koji će imati utjecaja na život konkretnih ljudi. Kateheza u tom smislu, shvaćena kao odjek riječi Božje, svjedoči i naučava onu vjeru koja ima moć mijenjati čovjeka tek onda kad mu dotakne srce”, dodaje.

Navodeći riječi pape Franje u apostolskom pismu Antiquum ministerium, kojim uspostavlja službu katehete za vjernike laike, kako su “vjernost prošlosti i odgovornost za sadašnjost neophodni uvjeti da Crkva ispuni svoje poslanje u svijetu”, te poziva na misijsku prodornost čitave Crkve, u kojoj “nije vrijeme za elitističke strategije” već za oživljavanje zajedništva kao obitelji u kojoj se jedni brinu za druge, Hranić nadalje ističe kako je danas vrijeme stvaranja takvih zajednica u kojima će talenti i karizme svakoga pojedinca biti priznate i prihvaćene.

“To su zajednice koje mogu i moraju pogledati u oči razočaranoj mladosti, buditi nadu u onima koji su bez nje ostali, i biti blizu onima koji su ranjeni različitim životnim ranama. Za izgradnju takve lađe, nove Crkve, Crkve milosrdnoga Samaritanca, potrebne su ruke svakoga vjernika”, upozorava Hranić.

U Crkvi je potrebno stvarati mjesta na kojima će ljudi smjeti postavljati pitanja te tražiti odgovore koje može ponuditi samo vjera. poručuje nadbiskup Hranić. (Hina)

Foto: Screenshot/ Izvor/ FaH

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI