Gojko Šušak vitez je Hrvata, Heroj znani sa Lištice rijeke, Hrvatska je povijest za sve vijeke

Gojko Šušak vitez je Hrvata, Heroj znani sa Lištice rijeke, Hrvatska je povijest za sve vijeke

Gojko Šušak je bio hrvatski političar i ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. godine do svoje smrti 1998. godine. Bio je jedan od najbližih suradnika Franje Tuđmana, a kao ratni ministar je dao velik doprinos u ustrojavanju i jačanju Hrvatske vojske i njezinim ratnim operacijama. Umro je 3.5.1998. godine u Zagrebu. Među njegovim najglasnijim osporavateljima su bili njegovi nekadašnji suradnici Josip Manolić, Josip Boljkovac i Stjepan Mesić.

Gojko Šušak rođen je 16. travnja 1945. u Širokom Brijegu (BiH) kao šesto dijete u obitelji Ante i Stane Šušak, u (kako je sam naveo) NDH. Njegov otac i brat nestaju tijekom Drugog svjetskog rata. Zadnji put viđeni su pri ulasku partiznaskih snaga u Zagreb. Kao omladinac sudjeluje na Omladinskoj radnoj akciji Bubanj potok u Beogradu. Istovremeno njegov brat Jozo šef je Vojnog odsjeka u Lištici.

Nakon mature 1963. upisuje Pedagošku akademiju u Rijeci, a pred pozivom za služenje vojnog roka u JNA bježi preko granice ostavljajući na Krku suprugu i tek rođenu kćerku. Put ga preko Austrije vodi sve do Kanade. U Kanadi je pomagao u organiziranju hrvatskih škola i sudjelovao u različitim hrvatskim organizacijama. Petkom popodne skupljao je hrvatsku djecu dok bi njihovi roditelji odlazili u kupovinu i odvodio ih na sate hrvatskog jezika.

Zajedno sa Augustom Brekalom i svojim bratom Brankom organizirao je i nogometni klub Jadran.

U Kanadi radi svakakve poslove od nekvalificiranog radnika u građevini do rada u pečenjarnici i pizzeriji. Nakon nekog vremena postaje suvlasnik u maloj soboslikarskoj tvrtki. U službenoj biografiji to je rečeno ovako: “manager of Kentucky Fried Chickens, president of Susak Enterprises Ltd., vice-president of GG Decor-Interior Design”. Uz to u službenoj biografiji navodi kako je na uglednom University of Ottawa uspješno položio 36 tečajeva iz područja upravljanja, računovodstva, računala i komunikacija, te da je svoj akademski uzlet okrunio diplomiranjem informatike u praksi. U Kanadi je bio predsjednik Hrvatsko-kanadske kulturne federacije čiji je bio i utemeljitelj 1987. Također je bio predsjednik Zaklade za Hrvatske studije, ravnatelj Hrvatske škole u Ottawi, te osnivač i predsjednik katedre Hrvatskog jezika na sveučilištu Waterloo. U Kanadi 1973. ženi se Đurđom, tada socijalnom radnicom, porijeklom iz Ozlja (kod Karlovca).

Nakon vjenčanja preselili su se u kuću na Walkley Roadu, a kasnije s troje djece u drugu kuću u predgrađu u ulicu Greyrock Crescent gdje će susjedi Gojka zvati Jerry. Zajedno s njima živjela je i Šuškova majka. Kuća je bila u priličnom lošem stanju tako da su vjernici iz hrvatske Katoličke crkve svojim dobrovoljnim radom stavili na nju novi krov. U tom braku rodit će se troje djece: Katarina, Tomislav i Jelena. U Ottawi predsjedava tamošnjim ogrankom Hrvatskog narodnog vijeća. Domaćin je prve kandaske turneje predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana i glavni organizator prikupljanja dobrotvornih priloga za Hrvatsku demokratsku zajednicu. U Hrvatsku se vraća 1989., a u veljači 1990. u svojstvu jednog od “oficira za vezu” HDZ-a s pripadnicima ondašnje milicije nadgleda prijevoz iseljenika od zagrebačkog aerodroma Pleso do dvorane Lisinski, gdje je održan Prvi opći sabor HDZ-a. Iz Kanade je HDZ-u navodno donio 4 milijuna dolara. Taj je novac odigrao veliku ulogu u predizbornoj kampanji jer druge stranke nisu mogle skupiti ni približno toliko novca.
Ministrom iseljeništva postaje 1991. u vladi Stipe Mesića. Tu dužnost obnaša oko godinu dana uglavnom putujući po iseljeničkim zajednicama pozivajući Hrvate da se vrate u domovinu, ali i da se pripreme za njezinu obranu. Potom postaje četvrti ministar obrane u samostalnoj Hrvatskoj. Izbor za ministra obrane prihvatio je mirno, kao jedan od mnogih mogućih oblika služenja domovini, o čemu je sanjao u iseljeništvu. U interviewu koji je 3. travnja 1992. dao Jasni Babić iskreno priznaje kako to mjesto nije očekivao, te da za taj posao nije osposobljen: “Nisam čak nikad služio vojsku. Istina, mnogo sam o tome čitao, ali nikad nisam ni sanjao o ratu. Posljednje o čemu bih maštao je mjesto ministra obrane jedne države.”

Nakon operativnih zahvata na plućima, odstranjeno mu je slijepo crijevo. Zbog bolesti putuje u Sjedinjene Države, u bolnicu Walter Reed. Nakon naglog pogoršanja i nekontroliranog širenja bolesti preminuo je 3. svibnja u 21:30 h u Kliničkoj bolnici Dubrava. Pokopan je 7. svibnja 1998. na zagrebačkom groblju Mirogoj u Aleji hrvatskih branitelja. Posmrtno je promaknut u čin stožernog generala Hrvatske vojske.

Gojko Šušak:

Rodila ga ova zemlja sveta
Brijeg Široki ponos svih Hrvata
Ovdje gdje i živi kamen cvjeta,
šaka zemlje gruda je od zlata

Rodila ga i ovdje je nika,
i danas je uzor sinu svakom
Ovi ljudi jači od čelika
Herceg Bosne oduvijek su zakon

Gojko, Gojko,
Gojko Šušak vitez je Hrvata,
dar od Boga, ljubav i ljepota
legenda je posta’ za života

Gojko Šušak vitez je Hrvata
Heroj znani sa Lištice rijeke
Hrvatska je povijest za sve vijeke

Otiš’o je tiho jedno veče
kad se snovi rađaju i ruše
Hrvatska ga zaboravi neće
zauvijek je dio naše duše

Gojko, Gojko,
Gojko Šušak vitez je Hrvata,
dar od Boga ljubav i ljepota
legenda je posta za života

Gojko Šušak vitez je Hrvata
Heroj znani sa Lištice rijeke
Hrvatska je povijest za sve vijeke
Hrvatska je povijest za sve vijeke

Autor/ Totalno/ Izvor/ CroMusic/ UVSJP Alfa Zagreb

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI