BRIGA DRŽAVE Baka Mira koja je ostala bez doma u razornom potresu kontejner još uvijek čeka, a nitko joj ništa ne govori: “A gdje ću, dijete?”

BRIGA DRŽAVE Baka Mira koja je ostala bez doma u razornom potresu kontejner još uvijek čeka, a nitko joj ništa ne govori: “A gdje ću, dijete?”

Baka Mira, devedesetogodišnja starica iz Gline nakon potresa još uvijek spava u kući koja je dobila crvenu naljepnicu te se mora rušiti jer je jako stradala u potresu pa nije više upotrebljiva za život.

Baka Mira još uvijek u toj kući koja je dobila crvenu naljepnicu spava jer nema drugog izbora. Kontejner još uvijek čeka, a nitko joj ništa ne govori. “Ništa, do dan danas ništa” , rekla je baka Mira za  N1.

Na pitanje je li dobila bar nekakav odgovor baka Mira kaže: “Kad bude bit će, strpi se i gotovo. Više ništa.”

Na tvrdnju reporterke N1 da njena kuća ima crvenu naljepnicu, baka Mira kaže: “Pa mora se rušit”. To sve unutra ošlo. To je sve za rušenje. Dimnjaka nemam, nemam ništa, sve je srušeno. Ali gdje ću? Gdje ću dijete? Nitko nije rekao ‘Dođi bako, ja imam posteljine, ima svega’. Nitko nije rekao ‘Dođi’, priča baka Mira.

Dodaje da ju nije posjetio ni gradonačelnik Gline.

Ovako dolaze, djeca dolaze, svaka čast. Djeca dovoze, ‘a bako neću to vraćati’. Što god kažeš, odgovor je ‘Nisam za to nadležan’. Imaju i drugi, a šta ja mogu? Koji drugi, ja ne znam. Kome čovjek da se obrati, nikome, kaže Mira za N1 i dodaje da ne želi u dom.

Ja u dom neću. Nisam ja za to da idem s onim babam’ koje su nepokretne. Hvala bogu, ja sam donekle pokretna. Šta da radim? Šta da radim?, kaže baka Mira i dodaje da se tlo trese stalno.

Na pitanje novinarke N1 televizije želi li gradonačelniku Gline poslati neku poruku, kaže:

Nek’ dođu, nek’ smjeste, dok ne vidimo što će biti, da imam negdje glavu zavući. To mi je poruka. Kakav kontejner, što će mi kućica… Da imam negdje ugrijati vode, da pružim ove jadne stare noge… Nitko ne dolazi, a kad treba glasanje, evo ih kod babe. Sad te ni’ko ništa ne pita. Tu sam ja ostala, rođena, što ja znam koliko godina. Imam pet-šest kokica, imala sam ja dok sam mogla svega. Muž mi je umro još ’87., 64 godine je imao. Imam 2.000 kuna penzije, nisam državi dužna ni lipe. “Sjediš, čekaš kad će te potrpit, ona je za rušenje”, kazala je referirajući se na kuću. “Meni je samo da se smjestim, sumnjam da će biti bolje”, zaključila je baka Mira.

Izvor/ N1 

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI