Kakvo smo društvo postali kada veličamo mržnju! Svjetlo ili Tama, Dobro ili Zlo?

Kakvo smo društvo postali kada veličamo mržnju! Svjetlo ili Tama, Dobro ili Zlo?

Ljudi mrze one koji govore istinu, ljudi mrze one koji ne čine grijeh jer samim time otkrivaju se grijesi koje žele sakriti. Većina ljudi u današnje vrijeme osjeća da živi moralno, da se bore za slobodu i pravdu u moralnom smislu. Mi kao kršćani, tako i ljudi drugih vjera i oni koji ne vjeruju moraju znati razlikovati i izbjegavati zlo i boriti se protiv te pošasti. Netko će reći ima i važnijih problema, slažemo se da ljudi danas razmišljaju o svojoj egzistenciji, kako preživjeti, ali moramo prestati jedan zločin opravdavati drugim zločinom, moramo prestati linčovati ljude. Kao ljudi moramo se zalagati svakodnevno za moralni život, za život dostojan svakog ljudskog bića. Ako činimo dobro to je znak da želimo živjeti po “zakonu ljubavi”, to je temeljno načelo po kojemu znamo činimo li dobro ili zlo. Kakvo je današnje društvo postalo pokazuje nam na nedavno tragičnom primjeru gdje se veliča, poziva na linč i napada smrtonosnim oružjem policijske službenike koji štite sigurnost građana, pa zar smo postali bešćutni, što se to u našim dušama zbiva?.. U našem prosuđivanju jesu li nam djela dobra ili zla, moramo se zapitati što to činimo, što ona znače u našem odnosu prema drugima. Naš moral prije svega se mora temeljit na ljubavi prema Bogu i prema bližnjima, to je temeljna zapovijed kršćanskog morala. A što mi činimo? Moramo se izboriti riječima, zauzeti za solidarnim društvom, moramo stvarati bolje međuljudske odnose, humanije odnose među ljudima i samo tako možemo postati sve sposobniji za moralno društvo, plemenito društvo. Osobno poznavajući se ili ne, ali  kao ljudi dobre volje, moramo željeti svima svako dobro ovdje i na nebu, i ako su gubavi od grijeha, moramo im želiti dobro jer inače bili bi zli ljudi, a sve nas je stvorio isti Bog. Vjernik koji živi put čišćenja bori se protiv grijeha, protiv zla, protiv lošega društva i njegovih uzroka, a oni, koji su uznapredovali i idu putem prosvjetljenja bore se da zažive u svojoj duši. Cilj puta našeg duhovnoga rasta je da svi mi jednom postanemo slični Našem Spasitelju, tako da On postane središte našeg života, a ne da nas proguta mržnja i odvede nas u ponor iz kojeg nema povratka. Trebamo shvatiti poruke naše Gospe iz Međugorja: “S vama sam ovoliko dugo jer Bog je velik u svojoj ljubavi i  u mojoj prisutnosti. Pozivam vas, dječice, vratite se Bogu i molitvi. Mjera vašeg življenja neka bude ljubav i ne zaboravite, dječice, da molitva i post čine čudesa u vama i oko vas. Sve što činite neka bude na slavu Božju, a onda će Nebo ispuniti radošću vaše srce i vi ćete osjetiti da vas Bog ljubi i mene šalje da spasi vas i Zemlju na kojoj živite.”

Piše: Božidar Bebek/ Totalno.hr

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI