Hrvatski generalski zbor dodijelio srebrnu plaketu Antonu Kikašu: “zasluge u promicanju zajedništva i očuvanju nacionalne tradicije u borbi za zaštitu vrijednosti na kojima je stvorena hrvatska država”

Hrvatski generalski zbor dodijelio srebrnu plaketu Antonu Kikašu: “zasluge u promicanju zajedništva i očuvanju nacionalne tradicije u borbi za zaštitu vrijednosti na kojima je stvorena hrvatska država”

U povodu 28. obljetnice razmjene Antona Kikaša i skupine zarobljenih hrvatskih branitelja, zatočenika srpskih logora, Hrvatski generalski zbor organizirao je svečanu dodjelu velike srebrne plakete hrvatskom domoljubu iz Kanade.

Brojni gosti svojom su nazočnošću uveličali svečanost na Gornjem gradu, koja je započela skraćenom projekcijom dokumentarno-igranog filma ‘Nisam se bojao umrijeti – Domoljubna misija Antona Kikaša 1991.’ u režiji Jakova Sedlara.

Bili su tamo Pavao Miljavac, Josip Lucić, dr. sc. Zvonimir Šeparović, mons. Juraj Jezerinac, Krešimir Ćosić, Ljubo Ćesić Rojs, Jakov Sedlar, glumci Anja Šovagović i Dragan Despot i drugi.

Uspješni poduzetnik i svjevrsna ikona hrvatske dijaspore postao je poznat kad je u kolovozu 1991. avionom Uganda Airlinesa pokušao dopremiti lako naoružanje za hrvatsku policiju, ali su avion na zagrebački vojni aerodrom bila prizemljila dva MiG-a JNA.

Prije 28 godina čamio sam u ćeliji vojnog zatvora u Beogradu. U njemu sam bio tri mjeseca. Tukli su me i prijetili mi, ali nisu me slomili, ni mene ni moje domoljublje, rekao je Anton Kikaš.

Kikaš je uhićen u Boeingu 737 ugandske zrakoplovne tvrtke s 18 tona lakog pješačkog i protuoklopnog naoružanja namijenjenog Ministarstvu unutarnjih poslova i Zboru narodne garde Republike Hrvatske.

Antun Kikaš bio je ugledni kanadski građevinski poduzetnik vrlo aktivan u hrvatskoj iseljeničkoj zajednici. Među ostalim, uspio je 1987. osnovati Katedru za hrvatski jezik i književnost na sveučilištu Waterloo, a na razne druge načine organizirao je hrvatske iseljenike. Kada je nakon proglašenja hrvatske neovisnosti njegovoj domovini zaprijetio rat, svojim je novcem i novcem hrvatskih iseljenika kupio oružje za njezinu obranu.

Oružje je kupio u Južnoj Africi, a za njegov transport dobio je avion „Uganda airlinesa“ s kompletnom posadom. Plan je bio letjeti prema Trstu, a sletjeti u Ljubljani. No ulaskom u tadašnji jugoslavenski zračni prostor, prema tvrdnji Kikaša greškom pilota, ruta je promijenjena. Zrakoplov su tada presrela dva lovačka Mig-a 21 Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva i zapovjedili pilotu da odmah spusti avion na pistu zračne luke Pleso pored Zagreba. Ondje su ga dočekali jugoslavenski vojnici, koji su pretražili zrakoplov, zaplijenili naoružanje i uhitili Kikaša.

Nakon torture Kikaš je odveden u vojni zatvor u Beogradu dok je ugandski avion s oružjem prebačen na Batajnicu. Nakon Kikaševa uhićenja kanadski Hrvati sakupili su 3 milijuna dolara za njegovo puštanje.

U međuvremenu su hrvatske postrojbe kod Slunja zarobile generala JNA Milana Aksentijevića te nekoliko oficira iz mreže vojne Kontraobaveštajne službe pa je dogovorena razmjena. Kao jamčevina tadašnjem načelniku KOS-a generalu Aci Vasiljeviću predan je novac kanadskih Hrvata. Poslije tri mjeseca zatvora, uz posredovanje Gojka Šuška, Antun Kikaš razmijenjen je na zagrebačkom aerodromu za generala Aksentijevića.

Autor: Jutarnji list/ Totalno.hr/ Foto: Božidar Bebek

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI