PREDSJEDNIČKI IZBORI – Tri jahača Apokalipse: Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu!

PREDSJEDNIČKI IZBORI – Tri jahača Apokalipse: Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu!

Tri jahača, apokalipse ukazala su se hrvatskom puku u obliku tri kandidata za ugodno mjesto na Pantovčaku. Ulog je gotovo nikakav a dobitak je pet godina uživancije bez nekih posebnih odgovornosti. Tri kandidata od kojih je aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović jedina okusila kako je lijepo biti makar i formalno na čelu države koja je opterećena brojnim problemima.

Milanović i Škoro pokazali su želju da se nađu u raju od zelenila na  Pantovčaku da bez suvišnih problema prožive koliko im mandat omogućava i da poprave prosjek primanja za mirovinu.

Što to zapravo tjera ljude da se kandidiraju za predsjednika koji usput rečeno nema nikakvih odlučujućih prava več je tu da formalno odigra svoju ulogu pojavljivanjem i gdje mora i gdje ne mora biti. To najbolje zna sadašnja predsjednica Grabar-Kitarović koja je spajala ugodne stvari s onima koje je ona smatrala korisnim. Tako je odgledala Svjetsko prvenstvo u nogometu sve u državničkom interesu.

Koliko zapravo nacionalni interesi tjeraju ovu trojku da se bore za to mjesto? Koliko je samo njima,več i mnogima koji imaju moć i položaj na kojem bi mogli napraviti nešto za svoj narod.

Koliko je mladih ljudi s visokim obrazovanjem napustilo svoju domovinu, ne iz nekog hira, nego zato da dobije svoje radno mjesto i da ne gleda svakog dana što se radi toj lijepoj Hrvatskoj. Što je napravljeno konkretno po tom pitanju osim silnih deklarativnih rečenica?

Na burzi se rada umjetno smanjuje nezaposlenost i to na način da se zbog jednog nejavljanja nezaposleni brišu iz evidencije. Blokiranih je i dalje sve više i više. Obitelji se opasno približavaju granici siromaštva a kandidati za predsjednika se ponašaju kao da se kandidiraju za predsjednika kućnog savjeta.

I onda dolazi i pitanje desničarskog ili Ljevičarskog predsjednika.

Kao da će to izvući zemlju iz ponora u koji sve više tone. Ima li u ovoj državi netko tko će konačno kad postane predsjednik početi raditi nešto kako bi se ljudi počeli osjećati kao netko tko je ponosan na svoju domovinu. Ni ovi kandidati neće se razlikovati od drugih. Sve će oni zaboraviti kad se usele na Pantovčak. Rado će odlaziti među ljude da im pokažu kako ne zaboravljaju svoj narod ali će im njihovi problemi biti daleki i strani. Jedan pjevač, jedna koja voli pjevati i jedan ne baš uspješan premijer. To je društvo o kojem će te slušati hvalospjeve tijekom predizborne kampanje a najslađe se smije tko se zadnji smije.

Promislite dobro. Nije život duga cesta i ne živi se od sretne budućnosti. Živi se sada i sad nam je potrebno da smo dobro a ne u nekoj budućoj vremenskoj vukojebini. Naprosto, nema više vremena za batri generacije a one koje dolaze ne žele baš djeliti našu sudbinu.

Kako nam je pokojni prvi hrvatski predsjednik dr.Franjo Tuđman govorio : “Nisu nam za sva zla samo drugi krivi. Niti će nam u bilo kakvim okolnostima  samo drugi krojiti sudbinu.”

Autor/Totalno.hr/Foto/Ilustracija

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI