ISTANBULSKA KONVENCIJA Bandić u sukobu s Crkvom i hrvatskom obitelji: Crkva treba ljubiti djelima, manje riječima

ISTANBULSKA KONVENCIJA Bandić u sukobu s Crkvom i hrvatskom obitelji: Crkva treba ljubiti djelima, manje riječima

Građanska inicijativa ‘Hrvatska protiv Istanbulske konvencije’ organizirala je prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije u Hrvatskom saboru u kojem su sudjelovale tisuće ljudi. Prosvjed je počeo okupljanjem na Trgu žrtava fašizma ispred središnjice HDZ-a, a potom se nastavio na Trgu bana Jelačića.Prosvjed je prokomentirao i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, prenosi tportal.

‘Crkva treba raditi svoje, iskreno, do kraja kao što reče papa Franjo. Ljubiti djelima, manje riječima. Mi također. I da svatko radi svoj posao , da se bolje organiziramo i da bolje živimo. Dok se prosvjeduje ne govori se o 224 tisuće blokiranih. Dok se prosvjeduje, ne govori se o 180 tisuća umirovljenika s ispod tisuću kuna mirovine. To su problemi s kojima se mi moramo uloviti u koštac”, kaže Bandić.

Zagrebački gradonačelnik je kazao i da dok se ovo radi nema pravih problema na stolu i rješavanja tih problema.

‘Ne bi me iznenadilo da se za mjesec dana na Trgu ne nađu ustaše i partizani, iako je Drugi svjetski rat završio. Ali očito, kad je to potrebno zbog dnevno političkih svrha, ili još bolje da se odlutaju problemi koji su najaktualniji, koji se tiču standarda građana ove zemlje onda imamo to što imamo”, zaključio je Bandić.

U tome je najveći problem sadašnje pozicije Milana Bandića, za što je velikim dijelom sama kriva i Crkva koja uz dužno poštovanje zagrebačkom gradonačelniku postavila “Krunu” na glavu, a taj paradoks objašnjava još jednu paradoksalnu činjenicu, onu da borba protiv rodne ideologije sada ujedinjuje i tradicionalne protivnike koji zajedničkim snagama udaraju temelje hrvatske obitelji.

Bez Katoličke crkve ne bi bilo ni zapadne civilizacije

Katolička civilizacija dala je značajan doprinos znanstvenim istraživanjima i mapiranju zemlje, neki od poznatijih katoličkih istraživača su; Marko Polo, princ Henry the Navigator, Bartolomej Dias, Crhistopher Columbus i Ferdinand Magellan. Daleko od toga da su ikada vjerovali da je zemlja ravna (crni mit kojeg su izmislili protivnici Crkve u 19. stoljeću), katolički svijet je napravio prve moderne znanstvene karte: Diogo Ribeiro- Padron Real (1527). Otac Nicolas Steno utemeljio je stratigrafiju, granu geologije koja proučava slojeve stijena.

Jean-Baptiste Lamarck (umro 1829), francuski katolik, razvio je prvu teoriju evolucije, uključujući i bilježenje transmutacije vrsti i rodoslovnog stabla. Augustinski redovnik Gregor Mendel utemeljio je genetiku na temelju pažljivog istraživanja nasljednih osobina 29000 stabiljki graha.Vjerojatno najveći doprinos obrazovanju u povijesti – sustav sveučilišta, proizvod je katoličke civilizacije. Rana katolička sveučilišta su; Bologna (1088); Paris (c 1150); Oxford (1167); Salerno (1173); Vicenza (1204); Cambridge (1209); Salamanca (1218-1219); Padova (1222); Napulj (1224) i Vercelli (1228). Do sredine 15. stoljeća (70 godina prije Reformacije) bilo je više od 50 sveučilišta u Europi.

Mnoga od tih sveučilišta, poput Oxforda, i dalje pokazuju znakove katoličkih temelja, hodnici oblikovani poput samostanskih, gotička arhitektura i mnoštvo kapela. Počevši od 6. stoljeća katolička Europa razvila je ono što danas poznajemo kao osnovnu školu, a u 15. stoljeću proizvela pokretni pisaći sustav koji je imao neprocjenjiv učinak na obrazovanje. Procjenjuje se da danas Crkva obrazuje više od 50 milijuna učenika i studenata diljem svijeta.

Katolička civilizacija je zapravo pokrenula glazbenu tradiciju zapada, izgradeći je na temelju židovske liturgijske glazbe. Jednoglasni gregorijanski napjevi počeli su se razvijati u 6. stoljeću. Metode zapisivanje tih napjeva dovele su do osmišljavanja glazbene notacije što je dovelo do neprocjenjivih prednosti prilikom zapisivanja glazbe i do “ut-re-mi” (“do-re-mi”) mnemotehnike Guida iz Arezza (1003). Nakon 10. stoljeća katedralne škole razvijaju višeglasnu glazbu, čak i do 40 glasova (Tallis Spem in Alium) ili 60 glasova (Striggio, Missa Sopra Ecco).

Glazbeni žanrovi koji dolaze iz katoličke civilizacije uključuju; himnu, oratorij i operu. Haydn (1809), pobožan katolik, je oblikovao razvoj simfonije i gudačkog kvarteta. Pod Crkvenim sponzorstvom i pod utjecajem liturgijske forme nastala su mnoga remek djela, poznatiji autori su; Monteverdi (1643), Vivaldi (1741), Mozart (1791) i Beethoven (1827). Poznata Mahlerova 8. simfonija uzima radnju iz drevne himne Pentecost, Veni creator spiritus.

Unatoč svim poznatim predrasudama, utjecajne i izvanredne žene jedan su od temelja katoličke civilizacije. Crkva je štovala i proglasila svetim mnoge žene, uključujući i nedavne “Doktore Crkve” i slavne časne poput Sv. Hilde (680., po kojoj je nazvan St Hilda’s College, Oxford) i blažene Hildegard von Bingen (1179) koja je bila redovnička poglavarica i polihistar. Prve katolkinje u političkom životu su; carica Matilda (1167), Eleonora -vojvotkinja Akvitanije (1204) i prva engleska kraljica, Marija Tudor (1558).

Katolička civilizacija je izrodila i neke od prvih znanstvenica i profesorica, primjerice: Trotula iz Salerna (11.st.) Dorotea Bucca (1436) koja je predavala medicinu na sveučilištu u Bologni, Elena Lucrezia Piscopia (1684) prva žena koja je doktorirala filozofiju (1678) i Maria Agnesi (1799) koju je Papa Benedikt XIV. imenovao 1750. godine profesoricom matematike.

Ovo su bili samo djelići čime je Sveta Katolička Crkva doprinjela našem društvu, a pitamo se čime su doprinjeli pobožnici poput zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i donedavnog društvanca koje napada Ustav Republike Hrvatske i same temelje Hrvatske obitelji.

Kao što je kolumnist Marko Ljubić napisao -“Suvišno je ponavljati da se svi slažemo oko potreba borbe protiv nasilja prema ženama. To nikome nije sporno. Budući da su mnogi protivnici bezuvjetne i cjelovite ratifikacije ovog dokumenta izdignutog na razinu Kur’ana iznijeli mnoštvo argumenata protiv, nešto o čemu se nije govorilo, to je kulturološko-ideološka pozadina ove konvencije kada je borba protiv nasilja nad ženama u pitanju. Iz Istanbulske konvencije progovara neomarksistički feminizam iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bit ovog feminizma je mišljenje da radništvo nije više primarni objekt izrabljivanja, diskriminacije i nasilja, da su to postale žene. Za nasilje one okrivljuju patrijarhat, mušku kulturu i muškarca kao takvog, te hijerarhijski ustrojeno patrijarhalno društvo s jakim identitetima kao izvorima (patrijarhalnog) nasilja. Zbog toga ovaj feminizam stavlja naglasak na zaštitu “mikroidentiteta” pa u sklopu rodnih studija i teorije fabriciraju mikroidentitete, relativiziraju biološki spol, jer je, među inim, spol, biti muško i žensko, također jedan od izvora nasilja, kako tvrdi Simone de Beauvoir. Istanbulska konvencija u svojim temeljnim naglascima sadrži ovu neomarksističku feminističku matricu kojoj je u nekim dijelovima više stalo do kriminalizacije muškarca kao takvog, kao i muškog principa i jakog identiteta koji izvire iz spola.”

Gdje smo pogriješili?

Autor/B.B./Foto/Totalno.HR

KATEGORIJE
OZNAKE
Podijeli

KOMENTARI